1. Uvod

Duhovna emocija (bhav) je intenzivna svjesnost postojanja Boga. Povećavanje duhovne emocije za Bogom je značajan trud na našem duhovnom putu. Intenzivna svijest o Bogu dovodi do intenzivne predanosti Bogu. Kada imamo intenzivnu predanost Bogu, gubimo svjesnost o sebi i samo mislimo na Boga. Kada dođemo do ovog stanja, Bog nam daruje svoju milost i dobivamo sve veća iskustva Blaženstva (Anand).

Mnogi su tragatelji radeći duhovnu praksu osjetili kako se duhovna emocija probudila. Iako je ovo teoretski točno, ne može se garantirati da će se olako dogoditi svakome tko radi duhovnu praksu. Hoćemo li doživjeti iskustvo duhovne emocije kroz duhovnu praksu ovisi o više čimbenika, uključujući naš cilj koji smo postavili radeći duhovnu praksu, intenzivnu žudnju za spoznajom Boga, stvoreni centar o Bogu u našem podsvjesnom umu, samu duhovnu praksu koju radimo i duhovni put koji slijedimo. Da bi ubrzali rast duhovne emocije prvo moramo saznati što nam može pomoći kako bi doživjeli više duhovne emocije, zatim, što je najvažnije trebamo uložiti trud kako bi stavili u praksu što nam je rečeno.

U ovom članku navodimo neke smjernice kako povećati našu duhovnu emociju prema Bogu i kao rezultat ubrzati duhovni rast.

2. Prepreke u povećanju duhovne emocije

Prije nego istražimo temu povećanja duhovne emocije, važno je znati čimbenike koji nas ometaju pri povećanju duhovne emocije kako bi ih na vrijeme prepoznali. Glavni čimbenici koji nas ometaju pri buđenju naše duhovne emocije su sljedeći:

1. Neznanje: Odnosi se na duhovno neznanje o formi i kvalitetama Boga i Njegovom načinu djelovanja. Duhovno razumijevanje se može poboljšati proučavanjem Svetih tekstova koje su pisali Sveci ili internet stranice kao što je ssrf.org.
2. Podvojenost: Podvojenost je osjećaj da se različite situacije u našem životu događaju zbog nekog drugog ili nas, a ne zbog Boga.
3. Ego: Ego je osjećaj „ja se razlikujem od Boga“. To je najveća prepreka u buđenju duhovne emocije. Što je veći ego, manja je mogućnost razvijanja duhovne emocije. Više informacija o tome kako smanjiti ego možete pročitati u našem odjeljku smanjenje ega ili u SSRF knjizi kako smanjiti ego koju je napisao Njegova Svetost Dr. Athavale.
4. Mane osobnosti: Kada su previše izražene mane osobnosti, teže dolaze misli o duhovnoj emociji. Razumijevanje i prevladavanje mana osobnosti je iznimno važno na duhovnom putu tragatelja.

Navedene aspekte smo detaljnije istražili u odjeljku duhovna praksa.

3. Razmjeran značaj truda u povećanju duhovne emocije

U grafikonu u nastavku, naveden je različit trud koji možemo uložiti kako bi povećali duhovnu emociju. Brojevi u grafikonu označavaju razmjernu važnost pojedinog truda. Iz grafikona možemo primijetiti kako nam stav da sve što radimo je za služenje Bogu (Guruseva), najviše može pomoći pri povećanju duhovne emocije. To će nam pomoći usmjeriti naše radnje na način da primimo maksimalnu dobrobit od truda.

4. Trud u duhovnoj praksi za povećanje duhovne emocije

4.1 Guruseva

Kao što možemo vidjeti u prethodnom grafikonu, kada radimo sve naše aktivnosti (kroz duhovnu praksu ili svjetovno) kao da služimo Gurua, dobivamo maksimalnu dobrobit za povećanje duhovne emocije. U drugom članku, „Tko je Guru?“ je objašnjen značaj Gurua u životu tragatelja. Guru je ljudski oblik nemanifestiranog (nirgun) Božjeg principa učenja. Bog nam je dao dar života. Guru (ili Božji prinicip učenja) je bio s nama tijekom mnogo života, strpljivo nas vodi kako bi se oslobodili ciklusa umiranja i rađanja te spoznali Boga i postali jedno s njim. Kad postanemo jedno s Njim, doživljavamo spokoj. Kad shvatimo u kojoj mjeri nas Guru neprestano njeguje i čuva, bit ćemo ispunjeni dubokim osjećajem zahvalnosti.

Služeći Gurua služimo Boga. Nema svatko od nas priliku služiti Boga u ljudskom obliku. Međutim, sve naše aktivnosti možemo raditi kao da stvarno služimo Njega u fizičkom obliku. To se može raditi u našem svakodnevnom životu, a par primjera vam navodimo u nastavku.

• Dok peremo robu ili kuhamo ručak, možemo imati stav kako to radimo za Boga. Iako služimo hranu za druge, možemo razmišljati kako služimo Boga ili Gurua.

Zadržimo se ovdje na trenutak. Zamislimo da je Bog došao u naš dom u fizičkom obliku i da ga imamo priliku služiti tijekom cijelog dana, kakvo bi nam bilo ponašanje i stav? Imajući na umu ovu viziju, možemo stvoriti istu duhovnu emociju dok služimo našu obitelj i dok se susrećemo s drugim ljudima. Ako prakticiramo ovaj jedan aspekt, automatski će se dogoditi pozitivni pomak duhovne vibracije u našem domu i duhovna emocija će se također povećati.

• Slično kao u prethodnom primjeru, možemo se truditi održavati naš dom kao svetište (ashram) i na sattvik način. Možemo naš dom ponuditi Bogu ili Guruu i zatim brinuti o njemu sa duhovnom emocijom kao voditelji svetišta. To može pomoći u prevladavanju ega „ja sam vlasnik kuće“.
• Ako svaki predmet u kući tretiramo kao da pripada Bogu ili Guruu, onda ćemo ih i koristiti sa odgovarajućom brigom. U skladu s tim, prisutnost Boga ili Gurua će se osjećati kod kuće. Kad jednom tragatelj nauči vidjeti Božji princip u različitim instrumentima koji se koriste u duhovnoj praksi, postupno je moguće vidjeti Boga u svemu. To pomaže u shvaćanju Božjeg principa u živoj i neživoj kreaciji.
• Tragatelj bi trebao stalno razmišljati kako je Guru prisutan u svim situacijama što će mu pomoći da se ukloni mana straha.

Kada obavljamo bilo kakvo služenje Apsolutnoj Istini (satseva), u početku osjećamo kao da smo mi uradili satsevu i stvara se određeni osjećaj suptilnog ponosa. Međutim, to nije satseva u pravom smislu te riječi. Kada netko radi satsevu, treba imati stav kako kroz nas Bog radi tu satsevu i ne smije biti prisutan osjećaj podvojenosti.

Na kraju treba predati zahvalnost Bogu što nam je dao priliku da Mu služimo. Pokazatelj za razumijevanje jesu li se naše radnje obavljale kao služenje Apsolutnoj Istini je količina Blaženstva koju osjećamo. Ako smo stalno u introspekciji i promišljamo jeli sve radimo kako Bog očekuje od nas kao tragatelja, brže razvijamo duhovnu emociju.

4.2 Ostali načini za povećavanje duhovne emocije

Pojanje: Pojanje može doprijeti do Boga samo ako se radi sa duhovnom emocijom. Baš kao što često razmišljamo o osobi koju volimo ili o nečemu što nam se sviđa (npr. kad je netko zaljubljen i misli o svojoj djevojci, ili majka o svom djetetu) tako i um treba biti uvjetovan da voli Boga. Kad nam se Bog počne sviđati ili ga počnemo voljeti, Božje ime se lako zapamti i dolaze iskustva blaženstva u ponavljanju (pojanju) samog imena. Kasnije, pojanje postaje dio života. Svakih pola sata bi se trebalo pomoliti Bogu da se pojanje produbi i da postane iskreno.

Molitva i zahvalnosti: Možemo se stalno moliti Bogu da nam pomogne u našoj duhovnoj praksi i da se svaka naša radnja odvija kao duhovna praksa. Svaki put kad se molimo, svjesni smo činjenice da nam je potrebna pomoć, a to povećava osjećaj predaje što s druge strane smanjuje ego. Molitva je zapravo sinonim za predaju. Ovaj čin predaje je potpun tek kad izrazimo zahvalnost. Zahvalnost je instrument s kojim predajemo podvojenost te radnje Bogu ili Guruu; stoga to pomaže u smanjenju ega. Često se tragatelji zaboravljaju zahvaliti Bogu za sve što je nastalo prema njihovoj molitvi. Nakon zazivanja Božje pomoći pri služenju Apsolutne Istine, i nakon što se služenje odradilo glatko bez problema te se pojavilo Blaženstvo zbog obavljene satseve, često se zaboravlja izraziti zahvalnost. Tragatelju se također može pojaviti suptilni ego zbog doživljenog duhovnog iskustva ili osjećaja Blaženstva. Stoga je važno predavati Bogu zahvalnost za duhovna iskustva i iskustva Blaženstva.

Učenje i sastanzi: Jednostavan način za povećanje duhovne emocije je učenje iz iskustava tragatelja koji su već doživjeli duhovnu emociju. Zato je bitno sudjelovati u društvu Apsolutne Istine (satsang) i promatrati tragatelje koji imaju duhovnu emociju prema Bogu i učiti od njih.

Predlažemo da pročitate SSRF knjigu kako svakodnevno buditi duhovnu emociju i iz nje stavite nešto novo u praksu.

Stav učenja: Pokušajte vidjeti Božje ruke u svemu i iz svih situacija imati stav učenja. To se odnosi na sve situacije bilo da su dobre ili loše. Kada imamo stav učenja onda smo u Blaženstvu, imamo stav da je Bog s nama i da nas stalno uči kako da budemo bolji tragatelji kroz situacije s kojima se suočavamo i koje doživljavamo.

Smanjenje ega:. Ako stalno razmišljamo o Guruovoj misiji, naša će djela biti u skladu sa Božjim željama. Kada predajemo služenje Apsolutnoj Istini, ne smijemo dozvoliti da osuđujemo druge, jer ako će naše reakcije povrijediti druge tragatelje, onda se ne može zadobiti Božja milost. Zato je uvijek preporučeno prakticirati „odanost Bogu kao sluga“. U ovom obliku pobožnosti, poklonik smatra da je Bog njegov otac, majka, sve i da je on Božji sin i sluga. Kad smo skromni, možemo se potruditi smanjiti naš ego i stoga smo stanju napraviti dodatni trud kako bi povećali svoju duhovnu emociju.