Prevladavanje ovisnosti o alkoholu kroz duhovnu praksu

1. Uvod

Bez obzira pijemo li samo ponekad u društvu ili nam je dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, konzumacija alkohola može imati ozbiljne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje. Ljudi koji boluju od alkoholizma mogu potvrditi kako ih njihova ovisnost o alkoholu čini toliko bespomoćnima da im je teško čak i normalno funkcionirati bez konzumiranja alkohola. Kroz istraživanje zasnovano na duhovnoj znanosti saznali smo da je temeljni uzrok ovisnosti vrlo često duhovne prirode.

Slijedi analiza slučaja g. Fintana Kenna iz Irske, koja pokazuje (njegovim vlastitim riječima) kako je odvikavanje od alkohola moguće prakticiranjem duhovne prakse.

2. Rano djetinjstvo

Ja (Fintan) sam rođen 1976. u Irskoj, 30 km izvan Dublina, kao najstarije od četvero djece. Moja je obitelj bila vrlo religiozna, posebno moji djedovi i bake. Kad sam imao 11 godina, sjećam se kako sam odlazio na mise bez da sam ikome govorio o tome i na misi sam često osjećao mir. Nitko nije znao za ovo i to sam nastavio činiti dugi niz godina, sve do kasne tinejdžerske dobi. Bio sam vrlo sramežljiv i nisam pretjerano uživao u školi.

Rano djetinjstvo većinom sam proveo igrajući nogomet vikendima i nakon škole. Po završetka škole zaposlio sam se u tvornici, a s 19 godina preselio sam se u London kako bih radio na gradilištima,

3. Početak ovisnosti o alkoholu

Tijekom odrastanja bio sam vrlo sramežljiv i imao sam neki oblik socijalne anksioznosti, posebno prilikom upoznavanja novih ljudi. S obzirom na to da sam igrao nogomet, to me povezalo s ljudima u Londonu s kojima sam postao i dobar prijatelj. Irci koji su tamo živjeli imali su snažno izraženu kulturu pijenja alkohola te sam provodio vrijeme družeći se s njima i konzumiranjem alkohola vikendima, na što sam   trošio većinu svoje plaće. Alkohol mi je pomogao da se osjećam ugodnije u društvu. U tom razdoblju nisam imao misli o Bogu i moje opijanje je postajalo sve gore. Petak nakon posla, subotu i nedjelju provodio sam u pubu, a u ponedjeljak sam odlazio na posao izrazito mamuran. Nakon pijanstva često sam patio od nesanice, paralize sna i noćnih mora.

U Irsku sam se vratio 1999., nakon tri godine. Moja navika opijanja nastavila se i narednih godina, znao te bih ostajao vani cijele vikende. Kako sam stario, mamurluk je postajao sve teži. Nakon tri dana opijanja vikendom patio sam od nesanica i noćnih mora. Kada bih se ujutro probudio, pokušao bih se prisjetiti kako sam došao doma, s kim sam razgovarao prethodnog dana i gdje sam pio. Često bih se onesvijestio nakon višesatnog opijanja.

4. Početak depresije zbog ovisnosti o alkoholu

Taru, moju ženu, upoznao sam 2001. godine. Vremenom smo dobili i djecu, što mi je dalo i više odgovornosti. Popili bi nekoliko pića povodom posebnih prilika, a naredni dan ja bih sebično, bez imalo osjećaja odgovornosti, otišao u pub. Nikad nisam bio u stanju otići van samo jednu večer, već bih odlazio dvije, tri večeri za redom i nitko mi nije mogao prigovoriti zbog toga. Volio sam vrijeme koje sam provodio opijajući se, ali nakon toga zapadao bih u depresivna stanja. Bio sam vrlo sebičan, a imao sam i puno ljutnje, ponosa, negativnih misli i nesigurnosti. Kada je 2007. godine građevinsku industriju pogodila recesija, počeo sam voziti taksi, što je podrazumijevalo da se moram odreći alkohola jer mi je trebao bistar um kako bih mogao voziti dulje vrijeme. Suvišno je I reći da mi je ovo bio pravi izazov.

5. Ljubav s Božanskim

Godine 2009., dobili smo četvrto dijete, kćer rođenu sa srčanom manom koja je zbog toga trebala biti podvrgnuta operaciji prije svog prvog rođendana. Bila joj je potrebna intenzivna skrb kod kuće i tjedni posjeti bolnici. Tijekom te godine, Tara i ja osjećali smo duboki mir, iako je bilo vrijeme za brigu. Osjećao sam kako je moj ego ostao po strani i da živimo potpuno u sadašnjem trenutku. Također sam osjetio kako mi ipak ne kontroliramo sve u našim životima. Sjećam se da sam razmišljao da bi bilo odlično kad bi mogli stalno ovako živjeti.

Sljedećih 12 godina vozio sam taksi u Dublinu, često radeći duge smjene od 10-16 sati na dan  kako bi mogli platiti račune. Naša obitelj je bila relativno duhovno negativna. Imali bismo upaljen TV cijeli dan, ponekad smo se svađali, a jedno od naše djece često je imalo noćne more. Moje epizode opijanja postale su rjeđe. Međutim, nisam se mogao u potpunosti odreći alkohola pa sam i dalje pio. Radio sam puno sati na dan, ustajao u četiri sata ujutro i radio po 12 sati, a um mi je bio u negativnom stanju jer sam cijele dane provodio vozeći kako bih zaradio novac. Taksi industrija bila je prepuna konkurencije pa sam često imao ispade ljutnje i bijesa prema drugim vozačima dok smo se nadmetali za mušterije. Vikende sam provodio prateći dječje sportske treninge. Ipak, vrijeme koje sam provodio s obitelji bilo je nekvalitetno, a vikende sam često koristio kako bih se naspavao.

6. Početak duhovne prakse i odvikavanje od alkohola

Godine 2014. Tara je otišla s prijateljima na hodočašće u Lourdes (u Francuskoj). Kad se vratila, pitao sam je kako je bilo. Rekla je da je imala snažno iskustvo u svetištu gdje je počela plakati bez ikakvog očitog razloga i to je trajalo nekoliko minuta. Kako sam još uvijek vjerovao u Boga iako ništa nisam prakticirao, ovo iskustvo zadržalo se u prikrajku mojeg uma. Pokušao sam meditirati, slušati opuštajuću glazbu, ići u teretanu, pa čak i na Reiki. Zaključio sam da su sve ovo kratkotrajna rješenja. Do sada sam već odustao i od nogometa jer sam imao 37 godina. Tražio sam taj mir u umu i htio se riješiti anksioznosti i negativnih misli.

Tako sam opet uzeo Bibliju u ruke i počeo je čitati na poslu za vrijeme pauze. Pokušao sam je pročitati od korica do korica. Učenje mi nikad nije išlo i često bih zaboravio što sam pročitao tjedan dana ranije ili bih izgubio koncentraciju i zaspao. Krenuo sam redovito i na mise. Molio bih se Bogu govoreći, ‟Hajde Bože, u životu mora postojati nešto više od ovoga”, ili ‟Hajde Bože, odradio sam svoje”. Imao sam duboki osjećaj da ću morati napraviti puno više od ovoga. To je bilo negdje u vrijeme kad sam naletio na web stranicu SSRF-a. Ne mogu se točno sjetiti kako, ali znam da je bilo preko društvenih mreža. Članci su odmah rezonirali sa mnom. Čitao sam o temeljnim uzrocima ovisnosti i sudbini i postavio sam nekoliko pitanja u rubrici Postavite pitanje koja se nalazila na stranici SSRF-a. Započeo sam s duhovnom praksom kada sam pročitao da alkoholizam može imati temeljni uzrok duhovne prirode i da duhovna praksa može pomoći u odvikavanju od alkohola. Prema preporuci SSRF-a, počeo sam s pojanjem Božjeg Imena. Božjom milošću, prestao sam potpuno piti alkohol u kolovozu 2016. godine. Saznao sam o stvarnom uzroku mnogih mojih problema koje sam imao i pronašao učinkovite metode za njihovo prevladavanje.

Vjerujem da je Bog tada odgovorio na moje molitve.

7. Transformacija kroz duhovnu praksu nakon prestanka konzumiranja alkohola

Godinu dana kasnije, posjetio sam Centar za istraživanje zasnovano na duhovnoj znanosti i Ashram u Indiji kako bih prisustvovao radionici. Ashram se činio kao potpuno drugi svijet, suprotan od pretrpanih ulica Dublina; tragatelji su svi redom bili dobroćudni i prakticirali su Duhovnost. Radionica je bila izvrsna, naučio sam sve o manama osobnosti koje sam imao, te kako pojati za brži duhovni napredak.

Tijekom jednog od mojih posjeta Ashramu, imao sam sreću upoznati Paratpar Gurua Dr. Athavalea. Prilikom upoznavanja u sobi sam osjetio jako puno pozitivne energije  U početku tijekom satsanga, osjećao sam nelagodu i jaku toplinu na stražnjoj strani glave i vrata. Bio sam nemiran, a onda sam shvatio da se ovo događa zbog izloženosti vrlo snažnoj iscjeljujućoj energiji koja je dolazila od Paratpar Gurua Dr. Athavalea.

Sljedeći dan sjedio sam s nekoliko drugih tragatelja, ali nisam baš slušao o čemu su razgovarali. Gledao sam kroz prozor i razmišljao o Bogu te sam odjednom zaplakao bez ikakvog razloga. Grudi su mi bile napunjene snažnom emocijom, a iz očiju su tekle suze. Ostali tragatelji samo su se nasmiješili, bez da su išta komentirali. Znali su što je to. Saznao sam da se to zove duhovna emocija (Bhav). To je povećalo moju vjeru u Boga i prisjetio sam se Tarinog identičnog iskustva koje je imala ranije u Lourdesu.

Nakon ove radionice u Goi u Indiji koja mi je promijenila život, vratio sam se kući i počeo ozbiljno prakticirati Duhovnost. Imali smo tjedne duhovne sastanke s odgovornim tragateljima i tu sam puno naučio o vlastitim manama osobnosti, koje su me sprječavale da budem sretan, poput ponosa, očekivanja od drugih i straha od javnog nastupa. Također sam saznao da su duhovi preminulih predaka nepovoljno utjecali na mene i moju obitelj.

Počeo sam svako jutro prije posla po 15-tak minuta primjenjivati duhovne tehnike iscjeljivanja. Također, primjenjivao sam tretman kutijama, pojanje i paljenje SSRF-ovih mirisnih štapića kako bih pročistio prostorije. Kada bih se vratio s posla, svaki dan bih navečer napravio tretman slanom vodom. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, postupno sam povećavao vrijeme provedeno u prakticiranju duhovnih mjera iscjeljivanja, najprije na jedan sat, a zatim i na dva. Znao sam da djeluje jer sam neprestano zijevao te sam naučio da je to znak iscjeljenja. Pojao sam Božje Ime prema religiji rođenja:  i zaštitnu Datta pojalicu za zaštitu od ometanja uzrokovnih suptilnim tijelima preminulih predaka. Osjetio sam kako se moja koncentracija postupno popravlja. Također, nisam imao više nikakvog interesa za konzumacijom alkohola. Iznenadilo me da je odustajanje od alkohola bilo zapravo vrlo jednostavno nakon što sam započeo duhovnu praksu.

Godinu dana kasnije, točnije 2018., ponovno sam posjetio Ashram sa suprugom. Također sam2019. godine poveo  i svoja tri sina.  Svi su doživjeli izvanredno iskustvo. Bili su zadivljeni kada su upoznali Svece u Ashramu. Sljedeći put kada sam sreo Paratpar Gurua Dr. Athavalea, osjetio sam duboki mir na satsangu. Dobio sam smjernicu da postižem dobar duhovni napredak.

8. Trenutna situacija

U 2018. godini odustao sam od posla s punim radnim vremenom kako bih se brinuo o svom jednogodišnjem sinu. Tara je nakon rođenja djeteta htjela zadržati svoj posao i to mi je omogućilo da povećam svoju duhovnu praksu i pomognem više u širenju Duhovnosti. Moj sadašnji glavni cilj u životu je rasti duhovno prema Bogu i da pomoći drugima u tome. Moja vjera se povećala i izražavam neizmjernu zahvalnost Paratpar Guruu Dr. Athavaleu za pomoć u prevladavanju prepreka u mom životu kroz kontinuirane smjernice koje sam dobivao na online duhovnim sastancima, radeći autosugestije i duhovne mjere iscjeljivanja. Zadnjih pet mjeseci 2019. godine osjećao sam da sam mogao puno više pomoći drugima i da su se ometanja negativnih energija smanjila.

9. Poboljšanja od početka duhovne prakse

Otkad sam započeo duhovnu praksu, shvatio sam ne samo da mogu prevladati ovisnost o alkoholu, nego su se i mane osobnosti, za koje sam mislio da nikad neće otići, počele znatno smanjivati.

9.1 Odvikavanje od alkohola

Duhovna praksa spasila mi je život.

Osjećam da bez duhovne prakse ne bih imao duhovne energije odviknuti se od alkohola što bi mi uništilo život.

9.2 Prevladavanje straha od javnog nastupa

Oduvijek sam bio rezerviran, pogotovo kada sam prisustvovao velikim događanjima s puno ljudi. Bio sam vrlo suzdržan pri upoznavanju novih ljudi. Biti u stanju ustati i govoriti pred velikim brojem ljudi nešto je čemu sam se oduvijek divio kod drugih, ali sebe nisam mogao niti zamisliti kako to radim. Bio sam svjestan da je ovo vrlo velika prepreka u mom životu i trebao sam je prevladati. Počeo sam raditi A3 autosugestije

Otprilike šest mjeseci kasnije, pojavila se prilika da držim govore srednjoškolskim učenicima pred maturu. Ovo mi je bio razlog za brigu, ali sam znao da je to još jedan test. Nastavio sam s autosugestijama i sve je prošlo u redu. Osjećao sam da postoji puno slučajeva kada sam mogao jasno vidjeti Božju ruku na djelu.

Nikad nisam mislio da ću ovo reći, ali danas sam potpuno samouvjeren kada govorim pred velikim brojem ljudi i nesigurnost koju sam imao gotovo je potpuno nestala.

9.3 Doživljaj smirenosti kroz pojanje

Um mi je uvijek bio zaokupljen i mučile bi me beskrajne misli koje su po prirodi često bile negativne. Na poslu bih imao izljeve bijesa bez ikakvog vidljivog razloga. Dok sam vozio taksi, bio bih agresivan prema drugim vozačima kada bismo se nadmetali za mušterije. Kada bih pokušao čitati Svete tekstove, nisam se mogao koncentrirati na više od jednog odlomka. Moj um bi odlutao razmišljajući o svakodnevnim stvarima, a vrijeme predviđeno za čitanje teksta potrošio bih na sanjarenje.

Kada sam počeo s pojanjem, shvatio sam da je to jednostavan alat koji ne zahtijeva puno truda. Mogao sam pojati bilo kad i bilo gdje. Počeo sam pojati dok sam vozio taksi. Također, pojao sam ujutro dok sam radio duhovne mjere iscjeljivanja kako bih uklonio negativnu energiju iz mog uma i intelekta. Kasnije sam saznao da su beskrajne negativne misli koje sam imao bile prisutne zbog suptilnog negativnog omotača oko mene. Nakon nekoliko mjeseci redovnog prakticiranja mjera duhovnog iscjeljivanja, primijetio sam da se misli počinju smanjivati. To me ohrabrilo i povećao sam vrijeme koje sam provodio radeći duhovne mjere iscjeljivanja. Na poslu sam se osjećao puno mirnije. Prestao sam slušati radio u autu. Radeći redovno autosugestije  više ne reagiram ni na jedan ispad agresije na cesti, niti na negativne komentare nezadovoljnih kupaca. Pojanje je pročistilo moj um, a autosugestije su pomogle u otklanjanju svake mane osobnosti koja bi potencijalno izazvala reakciju. U autu sam palio SSRF-ove mirisne štapiće za vrijeme pauze i kada je auto bio parkiran. Tako  je moja vožnja postala  mirnija nego prije.

Drugi su putnici često govorili da se u automobilu osjećaju stvarno mirno i to je često potaknulo razgovor o ljekovitosti SSRF-ovih mirisnih štapića i SSRF-ove web stranice.

10. Završne misli

Da sam u mladosti imao barem dio ovog znanja o Duhovnosti, sigurno bih mogao donijeti mudrije   odluke, temeljene na boljim informacijama. Zahvalan sam što sam doživio ovu pozitivnu promjenu u životu i iskreno se nadam da ovaj članak može pomoći drugima na njihovim duhovnim putovanjima kroz život.