Sažetak

Sudbina je moćan duhovni faktor koji rukovodi našim životima i korijen je uzroka većeg dijela sreće i nesreće u životu. Sudbina je dio našeg života, koji je predodređen zaslugama i grijesima iz naših prethodnih života. U prosjeku je 65% životnih događaja sudbinski određeno. Blaga sudbina može biti prevladana srednje intenzivnom duhovnom praksom; srednje teška sudbina intenzivnom duhovnom praksom, a teška sudbina može biti prevladana samo milošću uzvišenog duhovnog Učitelja (Guru-a).

Molimo vas pročitajte članak: ‘Što su sudbina i slobodna volja?‘

1. Uvod

Gospodin Arvind Takar, magistar menadžmenta radio je na visokoj poziciji u poznatoj indijskoj kompaniji. Radio je i kao konzultant za menadžment i držao predavanja iz ovog područja studentima sveučilišta. Tijekom proteklih 14 godina posvetio se duhovnoj praksi pod vodstvom SSRF-a. U nastavku je njegova priča o sudbinski predodređenom događaju u kojem je zamalo umro, ali je spašen zahvaljujući duhovnoj praksi koju je radio.

2. Predviđanje astrologa

Prijatelj me 30. ožujka 1988. godine poveo kod poznatog astrologa. Tada sam imao 28 godina. Astrolog me iznenadio time što je točno prepričao nekoliko prošlih događaja iz mog života, između ostalog, predvidio je i vrlo mračan period u bliskoj budućnosti, ali mi je odbio ispričati detalje. Međutim, rekao je da nikada ne bih trebao biti u grupi od troje ljudi i da će mi se život završiti prije nego što napunim 35 godina. Objasnio mi je kako je mogao precizno vidjeti moju prošlost na osnovu znanstvenog čitanja moje sudbine u skladu s astrološkom znanošću. Neko vrijeme sam u sebi bio nezadovoljan zbog ovih zlih slutnji.

3. Susret sa Njegovom Svetošću Dr. Athavaleom

Ubrzo nakon vjenčanja, u ožujku 1991. godine, moja supruga Dr. Asha i ja imali smo sreću da u naše živote uđe Njegova Svetost Dr. Athavale. Asha, koja je doktorica specijalistica psihijatrije, željela je naučiti više o određenim tehnikama auto-hipnoterapije u kojima je Dr. Athavale bio pionir i kojima je podučavao druge liječnike širom Indije.

4. Utjecaj Njegove Svetosti Dr. Athavalea na naše živote

On nas je uveo u pojanje Imena mog obiteljskog  Božanstva, koncept koji mi nije bio poznat od ranije. Odmah smo ga primijenili u praksi i u tome smo bili ustrajni. On nas je ohrabrio i da posjetimo i tražimo blagoslov od Njegovog Guru-a, Njegove Svetosti Bhaktaraj Maharaja. Otprilike u isto vrijeme, Njegova Svetost Dr. Athavale je počeo sa svojim radionicama o Duhovnoj znanosti u Goi, Indija, koje smo počeli redovito pohađati. Imali smo sreću da dobijemo priliku služiti Istini kao dio naše duhovne prakse.

Tijekom tog perioda, moj posao je procvjetao. Prije toga je bilo perioda kada sam jedva uspijevao spojiti kraj s krajem. Izgledalo je, međutim, da je iznad cijele naše obitelji taman oblak. Moja dva brata i njihove žene, kao i Asha i ja, nastavili smo se suočavati s mnogo osobnih problema. To je uključivalo bračne razmirice, nalete depresije i alkoholizma, spontane pobačaje, misli o samoubojstvu i financijske gubitke. Kroz radionice o Duhovnosti, shvatili smo da ove poteškoće stvaraju suptilna tijela naših preminulih predaka.

Istrajali smo u našoj duhovnoj praksi i dolascima na radionice Njegove Svetosti Dr. Athavalea kad god je On dolazio iz Mumbaia u Gou. Njegovo vodstvo je povezalo nas tragatelje, popravilo kvalitetu naših života i učvrstilo svakog od nas osobno. U lipnju 1993. godine je Njegova Svetost Dr. Athavale trebao održati predavanje u Goi, u Davorlimu. Ovo predavanje je održano u hramu Božanstva Datte.

(Božanstvo Datta je aspekt Boga koji nas, pored ostalih funkcija u Univerzumu, štiti od životnih problema uzrokovanih suptilnim tijelima preminulih predaka. Molimo Vas pročitajte članak o problemima uzrokovanim suptilnim tijelima preminulih predaka.)

Njegova Svetost Dr. Athavale potrudio se da i moja majka dođe na predavanje i preda darove Božanstvu Datta. Njegova Svetost Dr. Athavale nas je također posavjetovao da izvedemo dva rituala pod imenima Narayaṇa Nagbali (Narajan Nagbali) i Tripindi Shraddha (Tripindi Šrada), koji se izvode da bi se otklonili problemi uzrokovani suptilnim tijelima preminulih predaka. Ovaj ritual koristi se i da pomogne suptilnim tijelima naših preminulih predaka da nastave svoje putovanje nakon smrti. Dr. Athavale nam je rekao kako je važno da cijela obitelj, a posebno moji roditelji, sudjeluju u ritualu, zbog najveće dobrobiti. Ostatak obitelji nije bio otvoren za bilo kakve duhovne savjete od strane SSRF-a. Stoga smo to učinili s njihovom dozvolom, ali bez njihovog fizičkog prisustva.

U noći 13. kolovoza 1993. godine, za vrijeme pojanja Imena našeg obiteljskog Božanstva Boginje Ambe, imao sam najnevjerovatnije iskustvo. U budnom stanju imao sam viziju Boginje Ambe. Osjetio sam da mi tijelo nestaje i da se oko svakog dijela mog tijela stvara zaštitni omotač, počevši od stopala. Boginja Amba, držala je moju glavu dok su mi suze nekontrolirano tekle – nisam ni znao zašto. (Kasnije sam naučio da su suze bile znak moje probuđene duhovne emocije.) Sljedećeg dana kada smo ovo ispričali Njegovoj Svetosti Dr. Athavaleu, On je rekao da je to bilo dobro iskustvo!

(Duhovna emocija je pozitivno duhovno iskustvo u kojem osjećamo prisustvo Boga i može se očitovati na različite načine, od kojih jedan mogu biti hladne suze.)

5. Sudbinski događaj

Mome mlađem bratu Sanjayi (tada starom 31 godinu) su, 16. kolovoza 1993. godine ispred njegove kuće u Margaou, Goa, ukrali auto. Poslije nekoliko dana, 23. kolovoza 1993. godine sam primio telefonski poziv u kojem sam saznao da se auto nalazi u jednoj radionici za popravak automobila u Davorlimu, Goa. Jedan po jedan, sva trojica braće (Sanjay, Jaideep i ja) smo stigli u radionicu u Davorlimu. Mom najmlađem bratu Jaideepu je tada bilo 29 godina. Nepun sat po dolasku napala nas je dobro organizirana banda naoružana palicama, noževima i drugim oružjem.

Banda je već duže vrijeme operirala s tog mjesta. Pod zaštitom nekih lokalnih političara i policajaca, u ovoj radionici su starim ukradenim vozilima iz Južne Goe prekucavali tvorničke brojeve i bojali ih u drugu boju. U bandi je bilo i nekoliko uplašenih gangstera iz Mumbaia. Uplašili su se da je njihova mreža razotkrivena.

U napadu koji je uslijedio, Jaideep i ja smo surovo pretučeni. Gomila ljudi stajala je i gledala kako nas tuku, ali nam nitko nije pomogao. Sanjayi je odjurio u policijsku postaju u Margao po pomoć. Dok su me napadali, nešto unutar mene reklo mi je da pojam Ime mog obiteljskog Božanstva. Od trenutka, kada je počelo pojanje svaki novi udarac me sve manje bolio. Imao sam osjećaj: „Tučete moje tijelo, ne mene!“ Dok je bol razarala tijelo, osjećao sam da ja nisam ono.

Kada mi je tijelo omlitavilo, gangsteri su me podigli i pokušali mi slomiti kralježnicu, na način što su me ponovno i ponovno snažno udarali drvenom motkom. Kada su pomislili da sam mrtav, bacili su me u jarak i nastavili tući Jaideepa. Dok sam ležao u jarku, iako nisam osjećao tijelo, mogao sam vidjeti sve što se oko mene događalo, a čuo sam samo pojanje iznutra.

U međuvremenu se vratio Sanjay, ali bez policije. Izvukao me odatle i odnio u obližnju kuću, odmah pored istog onog hrama Božanstva Datte!  Vratio se spasiti Jaideepa jer su i njega brutalno napali. Oba moja brata, umrla su od posljedica ovog napada. Mene su odveli u bolnicu u Margaou. Jedva da sam bio živ, u tako kritičnom stanju da je Margao bolnica, poslije preliminarnih testova i pregleda, predložila prebaciti me u državnu bolnicu medicinskog fakulteta Goe, u Bambolimu koji se nalazio 30 km dalje, jer oni nisu mogli ništa više učiniti. Prije nego što su kola hitne pomoći stigla u bolnicu medicinskog fakulteta Goe, jedan od liječnika (povezan sa SSRF-om), pozvao je Njegovu Svetost Dr. Athavalea i obavijestio Ga što se dogodilo. Rekao mu je da ne brine i zamolio liječnike neka nastave sa odgovarajućom terapijom.

Druga tragateljica SSRF-a, koja je obavljala svoj staž u bolnici Medicinskog fakulteta te je noći bila dežurna. Kasnije se prisjetila kako je ništa u njenom medicinskom obrazovanju nije pripremilo na prizor koji je vidjela kada je zajedno s timom liječnika dotrčala u hitan prijem da mi pomogne. Moje tijelo je bilo toliko izderano i polomljeno da me nije bilo moguće prepoznati.

U međuvremenu, u svojoj kući koja se tada nalazila u Mumbaiu, Njegova Svetost Dr. Athavale je ušao u meditativno stanje. Ostao je u meditaciji sve dok su mene hitno zbrinjavali u Goi (ovo su nam ispričali tragateljii koji su tada bili s Njim).

6. Čudesno izlječenje

U nastavku su navedeni neki događaji koji su obilježili moj proces oporavka od povreda.

• U Margao bolnici na rendgenskom snimku vidio se prijelom lubanje, ali na ponovljenom snimku, u bolnici u Goi prijeloma nije bilo.
• Prilikom općeg pregleda, doktori u Goi smatrali su kako takve povrede ukazuju na višestruke prijelome, ali rendgenski snimci povreda su pokazali normalnu koštanu strukturu.

• Liječnici na medicinskom fakultetu su bili iznenađeni brzinom mog oporavka – obično je za iscjeljenje modrica kao što su bile moje, potrebno nekoliko mjeseci,i nekoliko tjedana da koža opet dobije normalnu boju, ali u mom slučaju izblijedila je nakon tri dana.

• Četvrtog dana su mi rekli da su braća umrla, a da mene otpuštaju iz bolnice. Do auta su me prevezli u invalidskim kolicima. Kada sam stigao u Margao, mogao sam se uz stepenice popeti do našeg stana. Dekan medicinskog fakulteta u Goi, tada je rekao, ako je ikada vidio čudo, ono se upravo dogodilo – pacijent za kojeg su mislili kako neće preživjeti, svišestrukim prijelomima, odšetao je kući četvrtog dana!

(Čudesno iscjeljenje se desilo i zahvaljujući Arvindovoj duhovnoj praksi.)

Suptilno čitanje ovog događaja koje su izveli tragateljii SSRF-a putem njihovog razvijenog šestog čula otkrilo je da sam iskusio „Akal Mrityu yog“ što znači moguću smrt.

(U svim našim životima su datum i vrijeme smrti sudbinski predodređeni. To je finalna smrt i nitko joj ne može pobjeći. Neki od nas, u svojim životima imamo razdoblja u kojima, zbog naše sudbine, postoji mogućnost da umremo. Ovo zovemo „Akal mrityu yog“, odnosno „moguća smrt“. U ovisnosti od naše duhovne prakse i blagoslova Svetaca možemo biti pošteđeni ove teške sudbine. U Arvindovom slučaju, on je bio pošteđen moguće smrti zbog svoje duhovne prakse.)

Otkriveno je i da se zahvaljujući dobrobitima obavljenih rituala, kako bi se otklonili problemi uzrokovani suptilnim tijelima preminulih predaka, smanjilo ometanje od predaka. Zbog toga je intenzitet boli koji smo sva trojica braće osjećala bio mnogo manji – ako bi normalna osoba osjećala 100% boli, u našem slučaju je intenzitet bio smanjen na 20%. Toliki je bio značaj rituala (Narayan Nagbali i Tripindi Shradda) koje smo obavili za pretke.

7. Tri značajna razgovora povezana sa ovim događajem

• Njegova Svetost Kane Maharaj, Svetac iz Indije, je nekoliko dana prije incidenta rekao tragatelju SSRF-a da će nas zadesiti veliko stradanje koje će poljuljati našu vjeru u Boga. Kada je ovaj tragatelj to prenio Njegovoj Svetosti Dr. Athavaleu, On je odgovorio: „Idemo vidjeti tko je jači – Bog ili zlo!“

• Kada su neki tragateljii pitali Njegovu Svetost Dr. Athavalea o tome kako sam zbrinut u bolnici medicinskog fakulteta, On je odgovorio:“ Zar Onaj koji je zaštitio Arvinda tokom napada neće  ga zaštititi i u bolnici!“

• Poslije dva tjedna Njegova Svetost Dr. Athavale došao je posjetiti naše roditelje. Moja majka Ga je pitala da li ću biti siguran i da li ću biti dobro. Odgovorio je: „Arvind je siguran.“

Kada je Njegova Svetost Dr.Athavale došao u naš dom u Goi, rekao nam je da će obitelj pogoditi još jedna smrt. Neko vrijeme smo nagađali o čemu bi se moglo raditi. Onda je, 18. rujna 1993. godine Ashin otac, koji je volio Jaideepa, umro od infarkta. Nikada ranije se nije požalio na slične smetnje.

Te godine, moji su roditelji razmišljali o samoubojstvu, ali snažna sila je nastavila da ih održava i sprječava u toj namjeri.

Preselili smo se 1996. godine u naš novi stan. Prije samog preseljenja, u stan je ugrađena skulptura obiteljskog Božanstva. Cijela obitelj je počela pojati Ime obiteljskog Božanstva i Ime Božanstva Datte. Od tada, život je imao svoje uobičajene oscilacije, ali tijekom svake od njih – bilo da je bila na gore ili na dolje, jasno smo vidjeli Božju ruku koja nas je uvijek umirivala.

Trinaest godina nakon ovog incidenta, usprkos iščašenom ramenu, deformitetima kostiju, ankilozirajućem spondilitisu i drugim oboljenjima koja su posljedice traume koju sam tada zadobio, Njegovom milošću i dalje mogu obavljati služenje Istini, kao normalna osoba.

(Kada imamo milost duhovno uzvišene osobe, imamo i moćan zaštitni omotač protiv teške sudbine kao i sredstva s kojima je možemo prevladati.)