1. Uvod

Od malena sam pokušavao biti dobra osoba. Kako sam odrastao, trudio sam se ispunjavati svoje dužnosti. Ipak, u tinejdžerskom dobu pojavila su se pitanja poput: ,,Zašto smo ovdje?”, ,,Što je svrha života?”, ,,Sigurno postoji razlog za sve što se događa?”, ,,Postoji li Bog?” i to je bio početak moje duhovne potrage za Bogom. Najprije sam čitao dosta duhovnih knjiga, a poslije se potraga nastavila kroz razne vrste umjetnosti kao što je pisanje pjesama, pjevanje, komponiranje muzike, sviranje na instrumentima, itd. Tijekom ovom procesa, pojavila se i neka vrsta unutarnjeg ispitivanja i dogodila su se razna iskustva, ali to se događalo rijetko i nekako površno. Po završetku fakulteta, moja su pitanja ostala bez odgovora i počeo sam sumnjati da postoji nešto više u životu od toga da se živi na uobičajen način. Postao sam depresivan. Iako sam imao pristojan posao i veliki stan, iznutra sam se osjećao prazno i besciljno. Svaki dan bih išao na posao, a navečer bih pušio marihuanu da smirim um.

2. Početak duhovne prakse 2001.

Događaj koji mi je promijenio život odigrao se 2001. godine. Ostao sam bez posla, ali sam osjetio olakšanje jer sam poslije dužeg vremena imao vremena za sebe. Zatim sam pomislio da odem u drugi grad i pronađem izdavača za svoje pjesme. Dogodilo se da sam tamo upoznao SSRF tragatelja (svoju sadašnju suprugu) i kada sam joj pokazao svoje pjesme, prokomentirala ih je i iz njenih komentara sam shvatio da je razumijela moju unutarnju potragu. Kada smo sjeli porazgovarati, imao sam snažno duhovno iskustvo – Osjetio sam da se oblak zlatne Božanske energije (Chaitaniya) spustio na nas dvoje i kroz dva sata dobio sam odgovore na sva pitanja koje sam imao. Tog trenutka sam shvatio da je ovo duhovni put za mene i počeo sam pojati Božje ime. Navika pušenja marihuane je poslije samo šest mjeseci pojanja potpuno prestala bez nekih posebnih napora. Posljednji put kada sam je pušio, imao sam suptilnu viziju tamnog sivkastog oblaka oko glave koji mi je stezao glavu i pokušavao ući u nju. Tada sam bio siguran da je marihuana jako štetna.

3. Izazovi – prolazak kroz sudbinu: 2001 – 2008.

Poslije toga stvari su se vrlo brzo događale. Svakih nekoliko dana dobio bih pozitivno duhovnu iskustvo praćeno negativnim, kao da su se pozitivna i negativna energija borile oko mene. Bio sam jako inspiriran duhovnom praksom i probao sam podijeliti sve sa svojim prijateljima. Slušali bi me pažljivo, ali ništa posebno se ne bi dogodilo nakon toga. Poslije nekog vremena, moja obitelj je saznala da radim duhovnu praksu i pokušao sam im objasniti u čemu se radi. Umjesto da razumiju značaj duhovne prakse za mene, iskoristili su svu svoju moć, energiju, novac, pa čak i pravna sredstva kako bi me prisilili da prestanem sa duhovnom praksom. Iako sam ih ranije uvijek slušao, ovoga puta sam bio čvrsto uvjeren da je duhovna praksa najbolja stvar koja mi se dogodila i da trebam nastaviti raditi po svaku cijenu. To su bila jako teška i izazovna vremena. Preselio sam se u drugi grad i našao novi, bolji posao. Izgubio sam sve svoje prijatelje, a moja obitelj se okrenula protiv mene. Puno sam puta razmišljao o tome je li duhovna praksa vrijedna tolike patnje, jesam li u pravu što sam donio takvu odluku? Samo uz pomoć Boga i tragatelja, mogao sam nastaviti pojati, prisustvovati satsanzima i obavljati služenje Bogu (Satseva).

4. Duhovna praksa postaje moja cjelodnevna aktivnost – 2008.

​Poslije nekoliko godina, bio sam psihički i fizički jako iscrpljen zbog borbe koja je prethodno spomenuta. Provodio bih po deset sati dnevno na poslu, vraćao se kući i radio mjere duhovnog iscjeljivanja i pojanje po nekoliko sati, a onda bi mi ostajalo samo sat do dva za služenje Bogu (Satseva). U trenutku kada sam pomislio da ne mogu više izdržati, da sam dao sve od sebe i da sam istrošio svu snagu, sve se opet promijenilo. Nakon nekoliko godina, pravni spor sa mojom obitelji donesen je u moju korist. Bio sam financijski osiguran dovoljno da sam mogao na neko vrijeme napustiti posao i posvetiti sve svoje vrijeme duhovnoj praksi. Tako su sve okolne nedaće u jednom trenutku prestale, a ja sam shvatio da sve to što mi se događa je prikrivena Božja milost. Bog je učinio da prođem tešku sudbinu u samo nekoliko godina kako bih mogao ostatak svog života posvetiti Duhovnosti i On sam mi je dao snagu da sve to podnesem!

5. Uklanjanje ega – 2012.

Napokon je bilo dovoljno vremena za duhovnu praksu pa sam počeo provoditi sve više i više vremena u sattvik aktivnostima i ozbiljnije primjenjivati razne aspekte duhovne prakse poput uklanjanja mana osobnosti i uklanjanja ega. Povećanjem truda isplivala su i moja očekivanja. Često sam pomišljao kako bih sada trebao brzo napredovati, kako bi drugi trebali hvaliti moj trud, da bih trebao dobiti neko odgovornije služenje Bogu, itd. Ipak, to se nije događalo. Mnogi drugi tragatelji su brže duhovno napredovali i njihov trud je bio primjećen i stavljan za primjer. Počeo sam se uspoređivati sa njima, a poslije bih se osjećao loše i bio depresivan i pomišljao bih da nisam dobar tragatelj, da ne razumijem što Bog i Guru rade. Pitao sam se zašto drugi napreduju, a ja ne? Tako sam postao svoj najgori neprijatelj, a kada su takve misli postale pretežne, ispričao sam sve tragateljima, moje najdublje sumnje i najgore misli. Izašlo je kao vulkan, s obzirom da sam dugo to čuvao u sebi. Ta unutarnja sila je bila toliko jaka da sam morao sve izbaciti, čak i po cijenu da prestanem raditi duhovnu praksu! Budući sam sve to podijelio, slika koju sam stvorio o sebi se srušila. Plašio sam se da sada kada sam sve podijelio, neću moći nastaviti duhovnu praksu. Ipak, to se nije dogodilo, tragatelji me nisu osuđivali već su me istinski podržavali da nastavim. Tek sada shvaćam kako je to bio trenutak u kojem mi je Bog pokazao ego vrlo jasno i vidljivo, tako da se nisam mogao više pretvarati kako je sa mnom sve u redu. Ovo shvaćanje mi je slomilo ego, za moje dobro.

6. Transformacija: 2013 – 2014.

Prije opisanog događaja mislio sam da sam duhovan, međutim shvatio sam da nisam znao što je zapravo Duhovnost. Osjećao sam se kao ‘nitko’. Sva moja očekivanja da ću duhovno porasti su nestala i u tom trenutku počela je unutrašnja transformacija! Počeo sam uživati u svakom danu svoje duhovne prakse i služenju Bogu i bio sam zahvalan za samu priliku da budem na duhovnom putu. Odlazio sam u istraživački centar SSRF-a u Indiji svake godine i provodio sam tamo minimalno tri do pet mjeseci. Ovo je bilo moguće samo zbog Božje milosti. Shvatio sam da ne mogu očekivati ili prisiljavati Boga da duhovno narastem. Na meni je bilo samo da uložim iskren trud i ostanem zahvalan, a duhovni rast će se dogoditi prema Božjoj milosti i vremenu. Ne znam koliko sudbine moram proći u ovom životu, ali znam da me je Bog spasio krajnje bijede i života bez svrhe i pokazao mi put do vječnog Blaženstva !

Svi smo različiti, ne treba se uspoređivati sa drugima, svako ima svoj put do Boga. Bog čeka da napravimo prvi korak: da vjerujemo i da se trudimo kako bismo došli do Njega. Onda nam On pomaže i nosi nas preko svih prepreka. Upravo to se meni dogodilo. Zbog neznanja mnogi misle da je ulagati vrijeme u Duhovnost uzaludno i slijede ciljeve koji su vezani za materijalni svijet/Maju/Veliku Iluziju. Realnost je potpuno suprotna. Svaka misao i trenutak posvećen Bogu i duhovnoj praksi ostaje zapamćen u Božjoj svijesti, nikada se ne briše i dodaje se našem ‘duhovnom računu’. S druge strane, svi svjetovni poslovi, ciljevi i dostignuća su prolazni i privremeni. Kada malo razmislim, da mi je netko ranije rekao što će mi se dogoditi u budućnosti, vjerovatno bih se zbog toga smijao. Uz sve ovo sam shvatio da Bog ima velike planove za svakog od nas, mnogo veće nego što možemo zamisliti, samo ako predamo svoje živote u Njegove ruke.

Dogodile su se mnoge unutarnje promjene:

• Bijes se smanjio, mirniji sam i bolje prihvaćam razne situacije
• Strahovi da nisam dobar i da neću stići do Boga su također nestali
• Životne navike su se poboljšale – discipliniraniji i vrijedniji sam nego prije
• Smanjila mi se sebičnost – puno više razmišljam o drugima
• Povećala se introspekcija i introvertnost
• Sretan sam i zadovoljan veći dio vremena
• Osjećam Blaženstvo.

Zahvalnost Bogu

• Gosp. A.K., Srbija, Europa