1. Meditacija i pojanje – uvod

Danas se meditacija u velikoj mjeri preporučuje kao praksa koja umiruje um, otklanja stres, pomaže u dostizanju viših razina koncentracije ili opuštanja itd. U ovom članku objašnjavamo razliku između meditacije i pojanja, zašto je u današnje vrijeme teško meditirati i zašto pojanje ima veći značaj za one koji teže duhovnom rastu.

2. Definicije pojanja i meditacije

U ovom članku koristimo termin „meditacija“ za opis nadsvjesnog stanja bez misli. Ovo stanje se može iskusiti nakon intenzivnog vježbanja.

Pojanje je ponavljanje Božjeg Imena.

3. Usporedba meditacije i pojanja

Sljedeća tablica prikazuje zašto u sadašnjem razdoblju Kaliyuge pojanje pruža više dobrobiti od meditacije.

		Meditacija	Pojanje
1. Ograničenja u duhovnoj praksi	A. Koliko je ljudi  može obavljati?	Poneki	Puno
	B. Koliko dugo se može raditi tijekom dana?	Nekoliko sati	Puno sati
	C. Razlog	U meditaciji postoje ograničenja jer osoba mora sjediti na određenom mjestu, koncentrirana na disanje i um.	Nema ograničenja u pojanju jer osoba može pojati bilo gdje.
2. Razlozi za postizanje manje ili veće dobrobiti		1. Osoba ne može služiti Apsolutnoj Istini (Satseva) dok meditira. 2. U podsvjesnom umu se ne stvaraju nove impresije kao što je slučaj kod pojanja. Uslijed toga potrebno je više vremena kako bi se uništile impresije koje osoba nosi iz mnogih prethodnih života i pročistio um. 3. Moguće je biti u komunikaciji s Bogom, međutim u Kaliyugi malo ljudi može to postići putem meditacije.	1. Pojanjem pojedinac može služiti Apsolutnoj Istini (Satseva). 2. U podsvjesnom umu se stvaraju impresije pojanja, poništavaju se impresije iz prošlih života i manje vremena je potrebno da se pročisti um. 3. Moguće je biti u stalnoj komunikaciji s Bogom.

4. Praktične dobrobiti pojanja u usporedbi s meditacijom

Slijedi detaljnija analiza praktičnih dobrobiti pojanja u usporedbi s meditacijom.

Nesmetana duhovna praksa: U meditaciji moramo sjediti u određenom položaju. Ako patimo od bolova u leđima, sjedenje u tom položaju može biti vrlo otežano. Kod pojanja nemamo takvih ograničenja. Nadalje, kod pojanja nije potrebno vrijeme za ulaženje u meditativno stanje kao kod meditacije.

Kontinuitet duhovne prakse: Teško je meditirati cijeli dan bez prekida, dok pojanje može teći neprekidno. Da bismo se spojili s Božjim principom, neophodno je neprekidno obavljati duhovnu praksu.

Smanjenje broja volim/ne volim impresija: Možemo pojati i dok jedemo. Dok nam je um zaokupljen pojanjem, zaboravljamo što jedemo i to nam pomaže da se smanji broj volim/ne volim impresija. Ako nastavimo pojati prilikom obavljanja svih aktivnosti, sve impresije se polako smanjuju. Prilikom meditiranja to se ne događa.

Stalno „probuđeno stanje“ ili duhovno iskustvo Boga: Tragatelj koji meditira izlazi iz stanja meditacije u budno stanje budući da postoji sklonost ka fizičkoj dimenziji. S druge strane, kad je pojanje kontinuirano, mi smo stalno u „probuđenom stanju“, tj. na neki način smo u stalnom stanju meditacije.

Privlačenje k fizičkoj dimenziji: Impresije u podsvjesnom umu nas vuku k fizičkoj dimenziji. Tijekom meditacije sklonosti iz podsvjesnog uma su potisnute, ali ne i uklonjene. Pojanjem se one u velikoj mjeri uklanjaju.

Nastanak suptilnih misli u umu: Održavanje uma bez misli znači ne obraćanje pažnje na vanjsko ili unutarnje. Međutim, u ovom stanju suptilne impresije u nekom trenutku ipak izađu na površinu. S druge strane, kad se koncentriramo na Božje Ime, zbog odbijanja drugih misli ili uspostavljanja centra Bogoljublja, suptilne impresije ne dolaze do uma. Zbog toga je pojanje superiornije od stanja bez misli.

Duhovna iskustva i duhovna razina: Duhovna iskustva koja osoba ima dok je u meditativnom stanju nisu odraz njegove duhovne razine. Nasuprot tome, duhovna iskustva tijekom pojanja ukazuju na duhovnu razinu osobe. Na primjer, dostizanje stanja bez misli u meditaciji ne znači da je osoba dostigla Samospoznaju, dok iskustvo neprekidnog pojanja govori o dostizanju duhovne razine od 40%.

Prava i lažna duhovna iskustva: Duhovna iskustva dobivena putem pojanja su stvarna jer se javljaju kao rezultat spajanja s Imenom, dok je iskustvo praznine ili stanja bez misli u meditaciji iluzija, jer osoba nije svjesna tog iskustva. Dok osoba poja, zahvaljujući svijesti o tome, može to i iskusiti.

Iskustvo različitih stanja: U meditaciji doživljavamo stanje praznog uma, dok nam pojanje daje iskustvo Božanske svjesnosti (Chaitanya/Čaitanija).

Umjetna i prirodna stanja: Meditacija je umjetno stanje, dok putem pojanja ostvarujemo prirodno stanje povezanosti s Bogom.

Ego:

Ego je veći i teže ga je prevladati putem meditacije iz nekoliko razloga:

• Nije lako ostvariti povezanost s Božjim principom tijekom meditacije jer ostaje ideja i iskustvo da smo odvojeni od Boga. Osjećaj „ja sam odvojen od Boga“ je ego.
• Lako je imati misli kao što su „Ja meditiram“, „Ja ulazim u meditativno stanje“, koje ne samo da povećavaju svijest o sebi, umu i tijelu, već mogu voditi i do misli da smo posebni i jedinstveni i tako povećavati ego.
• Dok pojamo, svijesniji smo Boga. Imamo i svijest da pojamo samo zahvaljujući Božjoj milosti. Kao rezultat, ne razvija se ego obavljanja duhovne prakse, već dolazi do njegove razgradnje.

Pojanje nas štiti od negativnih energija: U stanju meditacije u umu nema misli. U tom stanju nas mogu ometati negativne energije. S druge strane, kada pojamo, oko nas se stvara zaštitni omotač koji nas štiti od negativnih energija.

Potpunost u duhovnoj praksi: Pojanje možemo raditi tijekom bilo koje svakodnevne aktivnosti, što znači da se istovremeno mogu događati i drugi aspekti duhovne prakse. Na primjer, osoba se može truditi razviti duhovnu emociju (bhav/bav), bezuslovnu duhovnu ljubav (priti), može proučavati svoje osobne mane i ego i truditi se smanjiti ih i tako dalje. Ovo je važno jer trebamo obavljati duhovnu praksu dok ispunjavamo druge obaveze, kao što je briga o kućanstvu, djeci, poslu itd.

5. Zaključak – meditacija i pojanje

Danas mnogi ljudi prakticiraju meditaciju kao psihološku tehniku za samopomoć, prije nego alat za duhovni rast. Zbog toga su i dobrobiti koje proistječu iz takve meditacije na psihološkoj razini.

Na osnovu usporedbe koju smo u tekstu predstavili, u današnje vrijeme pojanje ima veću vrijednost za duhovni rast.

Ako već meditirate s željom da ostvarite duhovni rast, preporučujemo Vam da meditaciju dopunite duhovnom praksom pojanja. U našem odjeljku Koje Božje Ime treba ponavljati možete naći više informacija o tome koje Božje Ime trebamo pojati.