1. Uvod

Svakoga dana neka obitelj mora zajedno s liječnikom donijeti bolnu odluku da se njihova draga osoba namjerno pusti da umre kako bi izbjegla patnju. Ovo se obično naziva eutanazijom. Zakoni o eutanaziji variraju od države do države.

Izvedena iz grčke riječi koja doslovno znači „dobra smrt“, eutanazija se javlja u različitim oblicima, a ovdje su navedene neke od definicija:

• Dobrovoljna eutanazija: Ovo se odnosi na zajednički postupak liječnika i pacijenta koji se slože (uz pristanak pacijenta zasnovan na predočenim činjenicama) da okončaju život pacijenta. Ovo se vrši samo u slučaju kada pacijent trpi nepodnošljive bolove i ustrajno zahtjeva da mu se to omogući. Osvrnite se na: Medterms.com)

• Ne-dobrovoljna euthanazija: Kada osoba nije u stanju zahtjevati eutanaziju (jer možda nije pri svijesti, ili na neki drugi način nije u mogućnosti komunicirati) ili napraviti smislen izbor između života i smrti. Primjerena osoba preuzima odgovornost umjesto unesrećenog, možda u dogovoru s njim i prethodno izraženim željama. Situacije u kojima osoba ne može donijeti odluku ili ne može izraziti svoje želje uključuju ove slučajeve:

  • Kada je osoba u komi
  • Kada je osoba premlada (npr. mala beba )
  • Kada je osoba senilna
  • Kada je osoba vrlo visokog stupnja mentalne retardacije
  • Kada osoba ima jako oštećenje mozga
  • Kada je osoba mentalno poremećena na način da bi mogla ozlijediti samu sebe (Osvrnite se na: About.com)

• Aktivna eutanazija: Namjerno izazvana smrt akcijom kao što je recimo ubrizgivanje smrtonosne injekcije.

• Pasivna eutanazija: Namjerno izazvana smrt prestankom opskrbljivanja potrebnom/uobičajenom brigom ili hranom i vodom.

Eutanazija nastavlja biti predmetom kontroverzi i debata.  Medterms.com ovako sažima raspravu: „To je pitanje oko kojeg se stavovi ljudi jako razlikuju i uključuje oduševljeno zagovaranje, snažno prihvaćanje, potpuno odbacivanje i snažne osude koje izjednačavaju eutanaziju s ubojstvom.”

2. Nekoliko duhovnih koncepata

U ovom članku promatramo eutanaziju samo iz duhovne perspektive. No, prije nego što pokušamo razumjeti čin eutanazije, upoznajmo se s nekoliko duhovnih koncepcija.

2.1 Sudbina

Sudbina je dio našeg života nad kojim nemamo kontrolu. Najvažniji događaji u životu uglavnom se događaju sudbinski. Za više informacija o sudbini, molimo pročitajte naš članak o sudbini.

2.2 Duhovni smisao života

Iz duhovne perspektive, postoje dva glavna razloga zbog kojih smo se rodili. Ovi razlozi određuju smisao našeg života u najosnovnijem smislu. To su: Da proživimo našu sudbinu i račun uzimanja i davanja koji imamo s različitim ljudima. Da duhovno napredujemo sa konačnim ciljem sjedinjenja s Bogom kako bismo izašli iz kruga rađanja i umiranja. Ovo je iz razloga što na Zemlji imamo najbolju priliku duhovno napredovati. Osvrnite se na članak o duhovnoj svrsi života.

2.3 Vrijeme smrti

Svi ćemo jednoga dana umrijeti i to nam je predodređeno sudbinom. Tijekom našeg života, prolazimo kroz nekoliko različitih sudbinski predodređenih razdoblja tokom kojih možemo umrijeti. Ipak način na koji će osoba umrijeti ne mora biti sudbinski predodređen. Na primjer, ako je osobi sudbinski predodređeno da će umrijeti u određenom razdoblju, to će se i dogoditi. Međutim, način na koji će umrijeti može biti upravo kroz eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo ili iz normalnih medicinskih razloga. U slučaju Mahāmrutyuyoga (definitivne smrti) rijetkost je da će eutanazija, potpomognuto samoubojstvo ili samoubojstvo biti uzrok smrti. Bog omogućuje smrt na neki prirodan način. Ljudi koji umru nasilnom smrću, obično umru prema sudbini.

Pročitajte članak ‘Vrijeme smrti’.

Vrh ↑

3. Eutanazija – iz duhovne perspektive

U ovom djelu, promatramo nekoliko gledišta koja nam trebaju pomoći da sagledamo eutanaziju kada se ona odnosi na nas ili naše voljene osobe.

Na početku istraživanja za ovaj članak, naišli smo na BBC-evu web stranicu u kojoj stoji:

Komentar urednika:

• Ovo je vrlo površan i pojednostavljen način gledanja na eutanaziju. Ako pogledamo naš život prema putu Bogoljublja (Bhaktiyoga), ništa nam se ne događa bez Božje volje. Bog ima apsolutno pravo nad našim životima i ne može se ništa učiniti da se to pravo ukine.

• Prema Putu akcije (Karmayoga) 65% naših života čini sudbina, a 35 % slobodna volja. Odluka da se izvrši eutanazija ne mora uvijek biti prema slobodnoj volji i mnogi duhovni čimbenici mogu utjecati na ishod naše odluke.

3.1 Mogućnost obavljanja duhovne prakse

U skladu sa duhovnom svrhom života, ako je pacijent u mogućnosti raditi duhovnu praksu, preporučljivo je ne primjeniti eutanaziju jer je lakše raditi duhovnu praksu dok smo u fizičkom tijelu nego kad postajemo samo suptilno tijelo. U suptilnim regijama Čistilišta (Bhūvalok ) i Pakla iskustvo patnje mnogo je jače nego na Zemljii i tamo suptlna tijela osjećaju vrlo malo, ili uopće ne osjećaju sreću. Intenzitet patnje se samo povećava prema dubljim regijama Pakla, a mogućnost duhovne prakse se smanjuje.

Suprotno vjerovanjima nekih vodećih religija, u sadašnjoj eri, Kaliyugi, manje od jedan posto ljudi odlazi u suptilnu regiju Raja. U toj suptilnoj regiji (Swargalok-u) suptilna su tijela potpuno obuzeta uživanjem u plodovima  vlastitih zasluga te zaboravljaju na duhovnu praksu. Samo u suptilnim regijama, Mahālok-u i višim, gdje 0.1% ljudi odlazi nakon smrti, odvija se duhovna praksa. Isto tako, suptlna tijela u suptilnim regijama Čistilišta i niže češće se suočavaju s napadima duhova više razine nego ljudi na Zemlji (na fizičkoj ravni postojanja). Osvrnite se na članak  “U koje suptilne regije  odlaze suptila tijela nakon smrti’ .

Konačno je zaključak da, u duhovnom smislu, za prosječnog pacijenta eutanazija ne donosi nikakvu dobrobit. Ubrzavanje smrti ne donosi  mogućnost obavljanja duhovne prakse u suptilnim regijama Univerzuma pa se tako ni patnja ne umanjuje. Međutim, osoba se može ogriješiti ovisno o razlogu zbog kojeg traži eutanaziju.

Pročitajte odjeljak 4.2 ‘ Grijeh koji je počinila osoba koja traži dobrovoljnu eutanaziju‘.

 3.2 Duhovna razina

Ljudima koji su u komi ili u trajnom vegetativnom stanju, podsvjesni um je još uvijek aktivan pa tako i centar računa davanja i uzimanja. U slučaju da ljudi obavljaju duhovnu praksu prema šest osnovnih principa duhovne prakse i ako su prešli 50-60% duhovne razine, duhovna praksa se nastavlja u podsvjesnom umu. No, ukoliko netko nije imao čvrstu duhovnu praksu prije nego je pao u komu, nemoguće ju je tada započeti. Ljudima prosječne duhovne razine, koji su trajno bolesni ali netaknute svjesnosti, usredotočenost na duhovnu praksu im pomaže u životu nakon smrti i također umanjuje bol prije smrti. Iako je moguće,  nekome tko je teško bolestan i pati, vrlo je teško započeti duhovnu praksu prema šest osnovnih principa. U tom slučaju palijativna skrb može pomoći – Pročitajte odjeljak  o palijativnoj skrbi.

Pročitajte interaktivna predavanja SSRF-a : ‘Funkcionalna priroda uma’ i ‘Kako djeluje pojanje”.

3.3 Trajno vegetativno stanje

Kakav stav moramo imati kada je netko od naših voljenih u trajnom vegetativnom stanju bez nade za ozdravljenjem?

Osoba (pacijent) prolazi kroz tu situaciju prema svojoj sudbini. To utječe na njega kao i na članove njegove obitelji. To ovisi o računu uzimanja i davanja između pacijenta i ljudi koji vode brigu o njemu. Ako je pacijentu život oduzet prije nego li je račun uzimanja i davanja podmiren, ili ako jedinice nisu izjednačene prema sudbini, morati će se s njome suočiti u sljedećem životu. Možemo skratiti nekome patnju u ovom životu no dotični će se s njome morati suočiti u nekom drugom životu. U idućem životu može se dogoditi promjena u toliko što će problem vremenski biti drugačiji  ili različitog intenziteta. Na primjer, u sadašnjem životu zbog čina eutanazije osoba i njegova obitelj pošteđeni su 10 jedinica patnje raspoređenih kroz 5 godina. U narednom životu moglo to bi se promijeniti na 25 jedinica patnje koja će trajati dvije godine.

Isto tako, članovi obitelji trebaju dobro razmisliti koji je pravi razlog iz kojeg žele eutanaziju za pacijenta.  Da li je to na primjer, samo zbog njihove sreće ili jednostavno nemaju vremena i žele nastaviti sa svojim svjetovnim životima, ili se žele posvetiti širenju duhovnosti. Ovisno o njihovoj namjeri oni svojim postupcima stvaraju zasluge ili grijehe, ili čak preskoče zakon Karme.

Pročitajte članak – ‘Duhovni uzroci problema u životu’

3.4 Aspekt resursa koji su potrebni da bi se osoba održavala na životu, a nema izgleda za oporavak

Oni koji donose odluke na „medicinski“ način suočavaju se s mučnim moralnim dilemama u izboru između konkurentnih zahtjeva sa ograničenim sredstvima. Koji je smisao održavanja čovjeka u vegetativnom stanju (bez nade za oporavak) kada se ta sredstva mogu iskoristiti za druge ljude koji ih trebaju?

Sljedeće točke pomoći će nam ovo sagledati sa duhovnog stajališta:

• Primarni smisao naših života je obavljanje duhovne prakse i duhovni napredak. Ako je osoba sposobna obavljati duhovnu praksu ili primiti duhovno iscjeljenje u palijativnoj njezi, život treba produžiti. Pročitajte odjeljak 6: ‘Što se može učiniti za trajno bolesnog pacijenta u palijativnoj njezi?‘

• Ako gore navedeno nije slučaj, onda je bolje dozvoliti osobi eutanaziju, kako bi se sredstva mogla iskoristiti za pomoć drugima koji mogu obavljati duhovnu praksu. To je u skladu s duhovnim načelom prema kojem je briga o društvu važnija nego briga o potrebama samo jedne osobe.

3.5 Prepreka u duhovnoj praksi

Ponekad članovi obitelji mogu uzeti u obzir eutanaziju za osobu u trajno vegetativnom stanju ako je briga o pacijentu prepreka njihovoj osobnoj duhovnoj praksi. Ako je namjera isključivo da se vrijeme i sredstva iskoriste za poboljšanje duhovne prakse, onda je veličina grijeha počinjena tim postupkom minimalna.

3.6 Patnja i gubitak dostojanstva

Neki pacijenti možda preferiraju smrt zato jer mrze biti ovisni o ljudima prije svega pri obavljanju svih svojih tjelesnih funkcija, a rezulat toga je gubitak privatnosti i dostojanstva. Tragatelj za Bogom ovaj izazovni period može iskoristiti za smanjivanje ega, a i svijesti o tijelu, čime će duhovno rasti. I ego i svijest o tijelu su prepreke duhovnom napretku.

Njezina Svetost Pethe Aji, Svetica koja je obavljala duhovnu praksu pod vodstvom SSRF-a, 2008. godine je imala infarkt koji joj je paralizirao pola tijela i učinio je ovisnom o ostalim tragateljima za sve dnevne potrebe, sve do svoje smrti 4 mjeseca kasnije. Za to vrijeme je zahvaljujući jakoj usredotočenosti na duhovnu praksu podigla svoju duhovnu razinu za 4%, tj. sa 74% na 78%. Štoviše, tragatelji bi brinući o Njoj, osjećali duhovno iscjeljivanje. Navodimo ovaj primjer kao svjedočanstvo kako takve životne situacije mogu biti iskorištene za duhovnu dobrobit. Ista brzina duhovnog rasta očitovala se i u slučajevima drugih tragatelja u trajno bolesnom stanju.

3.7 Aspekt prava na smrt

Mnogi ljudi smatraju da imaju pravo kontrolirati svoje tijelo i život, te da bi zato trebali biti u mogućnosti odlučiti u koje vrijeme, na koji način i “od čije će ruke umrijeti”.

Potrebno je razumijeti da prema Putu Bogoljublja ne postoji ništa u Svemiru što se može dogoditi bez Božje volje. Bilo bi bolje da ljudi koji su u takvoj situaciji pokušaju duhovno napredovati što je i razlog zbog kojeg nam je život dan.

Vrh ↑

4. Eutanazija i grijeh

Općenito, svim našim aktivnostima stječemo zasluge ili grijehe ili  kombinacije jednog i drugog. Ovisno o zaslugama i grijesima te veličini ega, nakon smrti odlazimo u različite suptilne regije Univerzuma. Na primjer, osoba sa puno stječenih zasluga može otići u suptilnu regiju Raja (Swargalok), a osoba sa mnogo grijeha u jednu od 7 suptilnih regija Pakla (Pātāl). Nakon svake akcije namjera je bitan aspekt po čemu se odlučuje je li osoba stječe zasluge ili grijehe.

Težina grijeha i naknadno namirenje računa nije jednostavno kao matematička jednakost 1+1=2; već povlači za sobom složene okolnosti različitih faktora koji uključuju sljedeće:

• Namjera svake akcije (namjera treba biti u skladu sa duhovnim principima, a ne sektaškim. )

• Situacija u tom trenutku

• Bol s kojom se suočava osoba i ljudski životi na koje ta akcija utječe

• Duhovna razina osobe koja uzrokuje akciju

• Da li se račun uzimanja i davanja poravnava ili stvara

• Tip oštećene osobe/entiteta – prosječna osoba, tragatelj za Bogom ili Svetac, duhovna organizacija itd.).

4.1 Grijeh osobe koja sudjeluje u obavljanju eutanazije

U slučaju eutanazije ako liječnik sa najboljom namjerom nastoji osobu osloboditi boli, stječe i zasluge i grijehe. Ovisno o namjeri zbog koje liječnik počini eutanaziju ili potpomognuto samoubojstvo razmjer zasluga i grijeha se mijenja. Sljedeći primjeri prikazuju intenzitet zasluga i grijeha počinjenih različitim djelima na skali od 100 do -100. Maksimalna zasluga postiže se spašavanjem života Sveca (100%) Maksimalni grijeh dobiva se kada netko oduzme život Svecu, naročito kada je Svetac uključen u širenju Dharme (Pravičnostii) (- 100%) U slučaju kada liječnik sudjeluje u eutanaziji ili potpomognutom samoubojstvu s namjerom da olakša prosječnoj osobi bol razmjer zasluga i i grijeha iznosi 1% zasluga i -1% grijeha

Razlog iz kojeg je prisutan grijeh je oduzimanje života. Ljudski život je dragocjen jer daje mogućnost obavljanja duhovne prakse i spoznaje duhovne svrhe života. Pročitajte članak : Koliko često se ponovo rađamo?

Kao što smo već prije govorili, to je jedina razina postojanja u Univerzumu (Raju i niže) gdje ljudi zapravo mogu obavljati duhovnu praksu. Kada se počini ubojstvo osobe koja ne radi nikakvu duhovnu praksu, oduzima mu se mogućnost da uopće radi duhovnu praksu i stoga je i počinjeni grijeh velik.

Iz ugla tragatelja za Bogom važno je transcendirati (prevladati) i zasluge i grijehe jer nas oboje drže u krugu rađanja i umiranja. To je moguće jedino duhovnom praksom. Pročitajte članak : Koncept akarme-karme

4.2 Grijeh koji stječe osoba koja traži smrt dobrovoljnom eutanazijom

Počinjen je grijeh i ako osoba svijesno traži da umre i ako se to provede. Iz duhovne perspektive, čak i ako osoba  (za koju nema nade za oporavak) koja trpi bol oduzme sebi život uz nečiju pomoć, to se smatra samoubojstvom. Ipak magnituda grijeha ovisi o namjeri zbog koje se eutanazija traži. U nekim slučajevima osoba može čak stjeći zasluge ovisno o svojim namjerama.

Stav bolesne osobe varira ovisno o njezinoj duhovnoj razini.

• Osobe iznad 50% duhovne razine imati će stav ‘Neka se sve odvija po Božjoj volji.’  One zauzimaju stav promatrača prema svojoj boli i teškim situacijama.

• Na nižoj duhovnoj razini osobe su uglavnom zaokupljene sa svojim željama.

U sljedećoj tablici prikazano je nekoliko primjera veličina zasluga i grijeha koje osoba stiče eutanazijom ovisno o njezinim namjerama.

5. Eutanazija i vrijeme smrti

U prethodnom poglavlju govorilo se o trenutku smrti. Ako je vrijeme smrti došlo prema ‘Definitivnoj smrti’ (Mahamrutyuyoga) onda se nikakvim preprekama ne može zaobići smrt. Način smrti može biti bilo kakav, pa tako i eutanazijom ili zbog bolesti.

Ovo je jasnije objašnjeno u članku o eutanaziji koji je objavljen u veljači 2009.godine:

Suptilna analiza navedene priče:

• Svi glavni događaji u našem životu su sudbinski. Susret sa prometnom nesrećom koji je osobu doveo u vegetativno stanje dogodio se prema sudbini
• Kada je imala nesreću 1992. godine, prolazila je period ‘moguće smrti’ (Apamrutyuyoga)
• Njen otac se mnogo godina uzalud borio za dozvolu za njenu smrt  jer sudbinski još nije bilo došlo vrijeme da umre.
• Kako se približavalo vrijeme ‘definitivne smrti’ (Mahaamrutyuyoga), odluka suda donijeta je u korist očevog zahtjeva za eutanazijom.
• Za ljude kojima je suđeno da umru prema vremenu ‘definitivne smrti’, umrijet će u to vrijeme bilo eutanazijom ili bez nje. Ipak, u većini slučajeva uzrok definitivne smrti nije eutanazija već drugi prirodni razlozi.

6. Što se može učiniti za trajno bolesnog pacijenta na palijativnoj njezi?

Palijativna njega je fizička, emocionalna i duhovna njega za umiruću osobu kada izlječenje nije moguće. Uključuje suosjećanje i podršku za obitelj i prijatelje. Međutim, holistička palijativna njega nije uvijek dostupna.

Prema anketi provedenoj 2001. godine u SAD-u, smrtno bolesni pacijenti zapravo provode veliku većinu vremena sami s nekolicinom posjeta medicinskog osoblja i obitelji. Osvrnite se na: BBC on euthanasia

Jedna je anketa pokazala da je 45% pacijenata nad kojima se provodila dobra palijativna njega odustala od eutanazije. Osvrnite se na: BBC on euthanasia

Dolje je navedeno nekoliko točaka koje treba imati na umu prilikom pružanja  palijativne njege smrtno bolesnoj osobi.

• Nemogućnost prakticiranja duhovnosti: Većina ljudi ne obavlja duhovnu praksu u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse. Ukoliko osoba ne radi duhovnu praksu prema navedenim principima prije terminalnog stadija bolesti, jako je teško započeti u kasnijem stadiju pod tako teškim uvijetima.

• Povećanje raja-tame: Zbog povećanja raja-tame početkom bolesti i visoke vjerojatnosti za smrt, velika većina smrtno bolesnih pacijenata pod utjecajem je duhova (negativne energije) Takve negativne energije pokušavaju preuzeti kontrolu nad suptilnim tijelom osobe nakon što umre.

• Važnost duhovne zaštite: Najvažniji dio palijativne njege je u njezinom duhovnom smislu. Za pacijenta je duhovna zaštita od duhova (negativne energije) najvažnija čak i ako se duhovni rast neće ostvariti.

• Koja duhovna mjera: Zadatak duhovnog iscjeljivanja je osiguranje suptilnog zaštitnog omotača oko pacijenta. Od izuzetne je važnosti da bude osigurana ispravna mjera duhovnog iscijeljenja u korist pacijenta. Kako ljudi nemaju pristup suptilnom znanju, u većini slučajeva ne mogu biti sigurni koje sredstvo duhovnog iscjeljenja valja upotrijebiti.. Sviranje pojalice u sobi smrtno bolesnog pacijenta ili pacijenta u vegetativnom stanju pomoći će u stvaranju zaštitnog omotača oko njih. Sljedeće pojalice se preporučaju za smrtno bolesne pacijente i pacijente u vegetativnom stanju:

  • Do 2018. godine: Preporuča se puštanje snimke pojalice Shri Gurudev Datta za probleme sa precima šest sati i pojalice Om Namo Bhagavate Vasudevaya osamnaest sati dnevno.

• Osoba koja pruža palijativnu njegu pacijentima, treba svoj zadatak promatrati kao satsevu, tj. kao služenje Bogu (Duši) u toj osobi.

7. Sažetak

Dok je eutanazija „vruća“ raspravljana tema, teško je odlučiti za koju se stranu treba opredijeliti osim kada netko razumije duhovnu dimenziju i zakone koji vladaju našim životom i smrću. Ako je odluka usklađena sa duhovnim smislom života, vrlo je vjerojatno da će biti duhovno ispravna. Donosioci zakona i odluka na žalost ne razumiju duhovnu dimenziju i stoga dolazi do sukoba među stavovima.

Također, trebamo razumijeti da se ništa u Univerzumu ne može dogoditi bez volje Boga. Bilo bi vrlo uskogrudno od nas kada bismo mislili da možemo eutanazijom odvojiti naš život od Njega  i da ćemo time učiniti nešto protiv Njegove volje. Pokušavati razumijeti i raspravljati o Božijim putevima s ograničenim umom i intelektom ravno je proučavanju oceana u jednoj kapljici mora. Sudbina i račun uzimanja i davanja utječu na sve naše važnije  životne odluke. Osvrnite se na interaktivno predavanje SSRF-a  : ‘Zašto radimo to što radimo‘.

Konačno, dokle god radimo duhovna istraživanja i pokušavamo razumijeti ovaj Univerzum, možemo jedino „zagrebati“ površinu razumijevanja beskonačnog Božjeg principa, iako je duhovno istraživanje daleko iznad istraživanja moderne znanosti koja u svojem opsegu zadovoljava samo početnu fazu duhovnog puta tragatelja. To je pravi razlog zbog kojeg Sveci na Zemlji zagovaraju duhovnu praksu kako bismo duhovno napredovali, te nadišli naš mali um i intelekt i stopili se s Bogom. Kada radimo duhovnu praksu i dostignemo razinu Sveca, pitanje eutanazije postane neupitno jer se razumije i osjeća da se sve događa prema Božjoj volji i da je duhovna praksa jedino na što se treba usredotočiti.

Vrh ↑