Sadržaj
- 1. Definicija iskustva i duhovnog iskustva
- 2. Iskustvo naspram duhovnog iskustva i kako ga primamo
- 3. Što je šesto čulo i kako mi doživljavamo nevidljivi svijet?
- 4. Duhovna iskustva koja su vezana za pet suptilnih čula i pet Apsolutnih kozmičkih elemenata
- 5. Duhovno iskustvo i duhovna razina
- 6. Koji je značaj duhovnih iskustava?
- 7. Koja je važnost zapisivanja duhovnih iskustava?
- 8. Koja su ograničenja duhovnih iskustava u poboljšavanju duhovne prakse?
- 9. Zašto ponekad ne dobivamo duhovna iskustva usprkos duhovnoj praksi?
- 10. Primjeri duhovnih iskustava
1. Definicija iskustva i duhovnog iskustva
Fundacija za Istraživanje Duhovne Znanosti (SSRF) kao ’iskustvo’ definira ono što osjetimo pomoću pet čula, uma i intelekta. Primjerice, iskustvo jedenja omiljenog jela, osjećaj ljubavi prema djetetu, rješavanje problema na poslu pomoću intelekta, itd., spadaju u kategoriju ’iskustva’. Osjećati nešto što je izvan razumijevanja pet čula, uma i intelekta, podrazumijeva ’duhovno iskustvo’. Čak i ako osoba događaj osjeća pomoću pet čula, uma i intelekta, a razlog iza toga je izvan grubog intelekta ljudske vrste, to i dalje sačinjava duhovno iskustvo.
2. Iskustvo naspram duhovnog iskustva i kako ga primamo
Grubu razinu doživljavamo kroz pet čula, um i intelekt. Naspram pet čula, uma i intelekta, o kojima imamo svijest, postoje i pet suptilnih čula, suptilni um i suptilni intelekt, koji nam, kada se jednom razviju, pomažu u doživljavanju suptilnog svijeta, ili suptilne razine. Iskustvo suptilnog svijeta naziva se ’duhovno iskustvo.’
Na prethodnoj slici vidimo ženu koja miriše buket ruža i osjeća njihov miris. Ovo predstavlja iskustvo jer postoji jasan izvor mirisa ruža, tj. buket ruža. Na drugoj slici vidimo ženu koja pije jutarnju kavu, razmišljajući o danu koji joj predstoji na poslu. Odjednom, bez ikakvog očitog uzroka, osjeća jak miris sandalovine. U početku ignorira miris jer ne može razlučiti odakle miris dolazi i nastavlja piti kavu. Međutim, miris je nastavlja pratiti sve do radnog mjesta i prisutan je tijekom čitavog jutra. Ona odluči pitati ljude oko sebe osjećaju li i oni isti miris, ali nitko osim nje ne osjeća prisustvo mirisa. Ovo predstavlja duhovno iskustvo. U ovom slučaju, žena je osjetila miris iz suptilne dimenzije i doživjela ga kroz medij suptilnog čula mirisa.
Većina nas je možda imala slično iskustvo poput ovog, tj. osećaj prisustva mirisa bez očiglednog izvora, ali smo ga ignorirali ne znajući otkuda potječe. Suptilno iskustvo je također moguće doživjeti putem ostala četiri suptilna organa okusa, dodira, zvuka ili vizije, kao i putem suptilnog uma i intelekta. Ova vrsta dodatnog opažanja naziva se šesto čulo. Kao što smo ranije spomenuli, čak i događaje koje možemo osjetiti putem pet čula, uma i intelekta, ali čiji uzrok je izvan grubog ljudskog intelekta, svrstavamo u duhovna iskustva.
- Primjer ovoga bi bio predmet koji se pomiče bez vidljivog vanjskog utjecaja. Tada bilo tko može opaziti kretanje putem grubog čula vida (tj. ne putem suptilnog čula vida). Prema popularnorm shvaćanju, ovakva iskustva su poznata kao paranormalna iskustva. Nazivaju se i ’opažanja suptilne dimenzije’.
- Uzmimo još jedan primjer majke čije je dijete u kritičnom stanju nakon teške nesreće. Liječnici su pokušali sve, ali dijete ne daje znake poboljšanja. Liječnici nisu u stanju bilo što obećati. Ona se pokušava svesrdno i neprestano moliti Bogu za svoje dijete koje je u nesvijesti. Nakon toga, iz neobjašnjivih razloga i bez ikakvog medicinskog objašnjenja, stanje djeteta se narednih dana značajno poboljšalo. Vremenom, dijete počinje u potpunosti se oporavljati i više nije u životnoj opasnosti. U ovom primjeru, stanje djeteta i molitve majke su opipljivi događaji, ali uzrok poboljšanja pobija tumačenje medicine i nije objašnjivo razumom. Iskustva poput ovih također spadaju u kategoriju duhovnih iskustava.
3. Što je šesto čulo i kako mi doživljavamo nevidljivi svijet?
Preporučamo vam pogledajte članak o šestom čulu za detaljno objašnjenje doživljavanja duhovnih iskustava i suptilnog svijeta koji je beskonačan uspoređujući ga sa svijetom koji poznajemo.
4. Duhovna iskustva koja su vezana za pet suptilnih čula i pet Apsolutnih kozmičkih elemenata
Svijet je sačinjen od pet kozmičkih elemenata (Panchamahabhutas/Pančamabuta). Ovi kozmički elementi su nevidljivi, ali čine cjelokupnu tvorevinu. Kako napredujemo duhovno, naše šesto čulo se aktivira i postepeno počinjemo dobivati iskustva ovih Apsolutnih elemenata počevši od najgrubljih sve do najsuptilnijih. U stanju smo ih iskusiti uz pomoć odgovarajućeg suptilnog čula i prema sljedećem redoslijedu: elemente Apsolutna Zemlja, Voda, Vatra, Zrak i Eter, osjećamo putem suptilnih čula mirisa, okusa, vizije, dodira i zvuka. Naredna tablica daje primjere pozitivnih i negativnih duhovih iskustava koje možemo osjetiti uz pomoć šestog čula, odnosno putem pet suptilnih čula.
Kada osoba percipira nešto putem organa suptilnih čula, npr. miris, uzrok mogu biti pozitivne energije poput Božanstva ili negativne energije poput duha.
5. Duhovno iskustvo i duhovna razina
Kako se naša duhovna razina povećava, možemo imati duhovna iskustva sve više i sve suptilnije razine. U nastavku navedena tablica prikazuje minimalnu duhovnu razinu potrebnu za iskušavanje svakog od pet suptilnih čula ukoliko je šesto čulo promatrano kao funkcija duhovne razine. Na primjer, može se iskusiti suptilno čulo mirisa na duhovnoj razini od 40%.
Iako nam ovaj stupičasti grafikon služi kao vodič za objašnjenje izravnog odnosa duhovne razine i tipova iskustava kroz razna suptilna čula, važno je napomenuti sljedeće:
- Ukoliko netko stekne duhovno iskustvo suptilnog mirisa, to ne znači nužno da je dostigao duhovnu razinu od 40%. Iako je to najčešće slučaj, to je trenutni ili prolazni porast koji se javlja ili zbog intenzivne duhovne prakse poput pojanja Imena Boga, prisutstva Sveca, itd.
- Mogu postojati i neki drugi faktori koji omogućuju iskustvo. Na primjer, ukoliko duhovi (negativne energije) žele da osoba dobije miris urina oko kuće kako bi u njoj izazvali strah, mogu koristiti duhovnu energiju za postizanje takvog cilja. Za takvo iskustvo osobi nije potrebno povećanje duhovne razine.
- Nije pravilo da će sve osobe na 40% duhovne razine nužno doživjeti suptilni miris. Duhovna razina osobe je u mreži mnogih faktora; šesto čulo je jedna od njih. Osvrnite se na članak o duhovnoj razini.
- Također, nije pravilo da ove osobe mogu 100% percipirati sve varijante suptilnih mirisa koji postoje ili da ih mogu percipirati bilo kada i bilo gdje.
- Isto tako, ne znači da će osoba na 40% duhovne razine, ili više, nužno percipirati suptilni miris. Osoba može dostići Svetost (odnosno duhovnu razinu od 70%) bez da je ikada imala iskustvo kroz pet suptilnih čula. Jedan od razloga nedoživljavanja ovakvih iskustava može biti doživljavanje duhovnih iskustava u prošlom životu zbog čega nije potrebno da ih se sada iskušava. Svi Sveci međutim, imaju šesto čulo koje se odnosi na suptilni um i intelekt.
Iz grafikona možemo vidjeti da se suptilna čula dodira i zvuka percipiraju samo na višim duhovnim razinama. Razlog je taj što su oba suptilnija od ostalih suptilnih čula.
6. Koji je značaj duhovnih iskustava?
U sljedećim smo točkama saželi važnost i glavne dobrobiti duhovnih iskustava:
6.1 Dobivanje vjerovanja i vjere u teoretski aspekt Duhovne znanosti
Prema citatu na početku ove stranice, intelektualno ili teoretsko znanje u riječima ima samo 2% važnosti, dok 98% leži u iskustvima istih riječi. Kada se započne s primjerenom duhovnom praksom na temelju osnovnih principa Duhovne znanosti, napreduje se duhovno i dobivaju se duhovna iskustva. Duhovna praksa premošćuje prazninu između teoretskog znanja stečenog čitanjem knjiga i duhovnih iskustava.
Teoretska informacija (intelektualno znanje) pomaže samo onima koji imaju radoznalost spram Duhovne znanosti u stjecanju vjere. To je važan korak u stadijima duhovnog razvoja, jer ipak, kada se dobivaju duhovna iskustva, razvije se vjera u teoretsko znanje.
Molimo, osvrnite se na članak ’Stadiji duhovnog razvoja’.
Upravo se iz tog razloga govori o duhovnim iskustvima tijekom duhovnih susreta (satsanga). Tragatelji koji prisustvuju duhovnim susretima (satsanzima) shvate da ono što je naučeno kao duhovno znanje nije samo informacija, već se zapravo može iskusiti.
6.2 Svjesnost duhovnog rasta
Duhovna iskustva potvrđuju da smo mi, tragatelji za Bogom, usvojili primjerenu duhovnu praksu. Potvrđuje nam se da napredujemo duhovno kako postupno dobivamo viša duhovna iskustva. Djeluju kao prekretnice i potiču nas na našem duhovnom putu. Ukoliko, primjerice prestanemo s našom duhovnom praksom, možda nećemo nastaviti dobivati duhovna iskustva. Ukoliko stagniramo s duhovnom praksom, nećemo dobivati viša duhovna iskustva. Stagniranjem u duhovnoj praksi podrazumijevamo jednako obavljanje duhovne prakse godinu za godinom, a da je kvalitativno i kvantitativno ne poboljšavamo. To je Božji način govorenja kako trebamo postepeno povećavati našu duhovnu praksu.
Osvrnite se na članke: ‘Duhovna praksa treba se odvijati svakodnevno’ i ‘Redovito povećavanje razine duhovne prakse’.
Napomena: Ukoliko ne dobivamo duhovna iskustva u tri godine obavljanja duhovne prakse prema određenom putu, tada trebamo upitati duhovno razvijenu osobu, odnosno Sveca, je li je naš odabrani put ispravan ili nije. Ako nemate pristup Svecu, molimo pročitajte naš članak Pojanje Božjeg imena prema religiji rođenja kao prvi korak na vašem duhovnom putu.
6.3 Smanjenje ega shvaćanjem veličine Boga
U ranim stadijima duhovnog puta tragatelj čuje o mnogim iskustvima drugih tragatelja, različita duhovna iskustava i njihove dubine mogu biti poprilično fantastični. Tada počinje shvaćati koliko je nevažan u usporedbi s Bogom koji svakome od nas pruža jedinstvena duhovna iskustva, kako bi nam se vjera učvrstila. Upravo se zato naš ego vezan za vlastite mogućnosti smanjuje kada se usporedi s mogućnostima Boga. Smanjenje ega je primarna potreba za duhovni napredak.
7. Koja je važnost zapisivanja duhovnih iskustava?
- Zapisivanjem i objavljivanjem duhovnih iskustava drugi tragatelji za Bogom mogu saznati o raznim tipovima duhovnih iskustava dobivenih kao rezultat duhovne prakse.
- Ojačava važnost duhovne prakse u umu i intelektu i uvjerava nas da budemo ustrajni u njoj.
- Ukoliko dobijemo jedinstveno duhovno iskustvo, tada postoji mogućnost da posumnjamo u njega. Međutim, ako znamo za nečije slično duhovno iskustvo, tada se učvršćuje vjera. Shvaćamo da iza toga leži znanost što nas potiče da proučavamo Duhovnu znanost.
- Također možemo obogatiti vlastitu duhovnu praksu istraživanjem toga što je točno uradio tragatelj iz ugla duhovne prakse zbog čega je imao duhovno iskustvo.
8. Koja su ograničenja duhovnih iskustava u poboljšavanju duhovne prakse?
Uz sve rečeno i učinjeno, duhovna iskustva ne poboljšavaju nužno, niti opravdavaju duhovnu praksu. Čak i ako ljudi svjedoče nekom čudu, to ne mora značiti da će započeti s duhovnom praksom. Unatoč dobivanju duhovnih iskustava, 30% ljudi prestaje s aktivnom duhovnom praksom ili stagniraju na istoj duhovnoj razini. Za aktivno bavljenje duhovnom praksom potrebno je razviti uvjerenje da se treba duhovno razviti u ovom životu. Duhovna iskustva u ovom uvjerenju ne pomažu intelektu. Kako bismo razvili ovaj stav, potrebno je proučavati duhovnu znanost kako bismo osigurali potrebnu duhovnu praksu. Bilo koju duhovnu praksu treba obavljati otvorenog uma koji se ne temelji na unaprijed stvorenim stavovima.
9. Zašto ponekad ne dobivamo duhovna iskustva usprkos duhovnoj praksi?
Razlozi su sljedeći:
- Duhovna iskustva su indikatori našeg duhovnog napretka. Međutim, naš duhovni napredak ne mora započeti čim započnemo s duhovnom praksom. Razlog tome može biti taj da se naša duhovna praksa koristi uglavnom za smanjivanje intenziteta teške negativne sudbine (prarabdha) ili nagomilanog računa (sanchit karma) umjesto isključivo za duhovni napredak. Iz tog razloga se duhovni napredak ne događa odmah i stoga ne dobivamo duhovna iskustva. Ipak, ustrajna duhovna praksa omogućuje nam da prevladamo ovu početnu fazu.
Ovdje smo koristili termin ’negativna sudbina’ kako bismo označili sudbinu koja rezultira iskustvom nesreće. Primjer teške negativne sudbine može biti susret s ozbiljnom nesrećom. Stoga, kada osoba započne s duhovnom praksom, u početku se ona može koristiti za smanjenje intenziteta određene sudbine, odnosno susretanja s ozbiljnom nesrećom. Tako tragatelj upravo pred susret s nesrećom može dobiti predosjećaj da treba usporiti ili krenuti nekim drugim pravcem čime se intenzitet i jačina nesreće umanjuje.
- Kako bismo razvili vjeru u Boga ili u slučaju kada nam je vjera pokolebana, Bog nam daje duhovna iskustva. Ako imamo čvrstu vjeru možda nam duhovna iskustva nisu potrebna. Osvrnite se na članak ’Stadiji duhovnog rasta’ koji nam govori kako duhovna iskustva povećavaju našu vjeru.