Duhovno istraživanje prošlog života Alberta Einsteina
Sadržaj
1. Uvod
Albert Einstein (14. ožujka 1879. – 18. travnja 1955) je široko poznat kao jedan od najvećih fizičara svih vremena. Časopis Time proglasio ga je osobom 20. stoljeća. Uzevši u obzir njegova visoka postignuća u svjetovnom životu kao znanstvenika, proveli smo duhovno istraživanje njegova života kako bismo razumijeli duhovnu pozadinu i koliko je postigao i napredovao duhovno u životu. Osjetili smo da bi učenje moglo biti od koristi svim znanstvenicima.
2. Duhovno istraživanje prošlog života Alberta Einsteina
Kroz duhovno istraživanje, ustanovili smo da je prije života na Zemlji, Albert Einstein bio na duhovnoj razini od 50%, i da je zahvaljujući velikim zaslugama prošlog života nekoliko mjeseci obitavao u suptilnoj ravni Raja (Swargaloka). Raj je početna pozitivna suptilna ravan gdje je on ismijao božansku igru nekih nebeskih bića. Iz ovog je razloga za kaznu, njegov boravak u ravni Raja prekinut i morao se ponovo roditi na Zemlji. Usprkos tome, stekao je slavu na Zemlji; a zbog svoje ludosti u Raju, morao se odreći viših uzvišenih zadovoljstava i odsustva nezadovoljstava u bilo kojem smislu, koje bi imao u Raju. Uspoređujući iskustvo Raja s kolom sreće i nesreće koje život na Zemlji pruža, je samo po sebi kazna.
3. Pristup Alberta Einsteina znanju na Zemlji
Imao je jaku želju da pomogne čovječanstvu kroz znanost. Zahvaljujući visokoj duhovnoj razini, imao je sposobnost da pristupi petoj ravni Znanja u Univerzumu kroz suptilni aspekt u umu. Objasnili smo kako ljudi mogu pristupiti znanju pomoću suptilnog uma i intelekta u članku o šestom čulu.
Univerzalni Um i Intelekt sadrži znanje o čitavom Univerzumu. Zbog toga, za svako pitanje postoji odgovor. Univerzalni Um i Intelekt funkcioniraju kroz medij svih sedam ravni Znanja u obliku suptilnih frekvencija. Dakle sedam ravni Znanja sastoje se od raznih suptilnih frekvencija. Ovisno od duhovne razine, osoba može primiti znanje od odgovarajućih viših i suptilnijih frekvencija. Sedma ravan Znanja je najviša i najsuptilnija.
Zbog njegove znatiželje i duhovne razine, bio je u stanju da percipira duhovne misli iz viših ravni Znanja. Zapravo, većina njegovih najvećih otkrića poput E=MC2, otkrivena su zahvaljujući pristupu ravnima Znanja. Ipak, pristup duhovnom znanju zadržao se samo na mentalnoj razini. Razlog tome bio je taj što, unatoč visokoj duhovnoj razini, Albert Einstein nije imao dobru osnovu duhovnog razmišljanja i razumijevanja.
Problem je bio u tome što Albert Einstein nije bio u mogućnosti pretvoriti duhovno znanje i prevesti ga u primjenjiv oblik za duhovni razvoj čovječanstva. Zato misli koje je dobivao nisu došle do razine djelovanja, tj. nisu uključene u njegovim teorijama.
Neki suptilni negativni entiteti visoke razine pokušali su se umiješati u proces Einsteinovog primanja misli iz pete ravni Znanja. Pokušali su ukrasti znanje i prenijeti ga znanstvenicima koji su bili ateisti, s time da znanje malo zaokrenu pomoću svoje crne energije. Namjera im je bila da potaknu znanstvenike koji su ateisti, da daju znanstveno gledište duhovnih misli i time opovrgnu Duhovnu znanost. No, budući da ti znanstvenici nisu bili briljantni poput Einsteina, daleko od otkrivanja novih principa utemeljenih na takvom znanju, nisu ih mogli niti shvatiti.
4. Zanemarivanje duhovnog cilja
Na temelju božanskih darova kao što su briljantan intelekt, stabilnost i upornost, preokrenuo je znanstveni svijet i postavio temelje za slijedeće generacije znanstvenika. Kasnije je postao previše zaokupljen znanošću i nije se počeo baviti istinskim smislom života, što je spoznaja Boga.
Čitav današnji obrazovni sustav svodi se na pomoć oko svjetovnih nastojanja i uspjeha u svjetovnom životu. Ipak, to nije smisao naših života. Smisao života je izravnavanje računa uzimanja i davanja i duhovni rast dok se konačno ne spojimo s Bogom. To je nešto što je moderna znanost ignorirala u svojem programu. Prema tome, ukoliko naše svjetovne aktivnosti u pozadini nemaju duhovnu perspektivu, tj. ako nemaju namjeru podizanja duhovne razine čovječanstva, karmički se dugovi povećavaju i tako nas zadržavaju u krugu rađanja i umiranja.
5. Jedino Sveci imaju sposobnost da budu dobri znanstvenici
Kako bi znanost bila apsolutna, mora uzimati u obzir sve dimenzije, odnosno fizičku, psihološku, ali i duhovnu. Budući da moderna znanost ne uzima u obzir duhovnu dimenziju, ona je neprestano relativna paradigma i predmet česte promjene. Upravo zato nailazimo na različite međusobno oprečne teorije koje se bave istom temom. Primjerice, u početku se smatralo da se svjetlost sastoji od dijelova, zatim kao forma valova, nakon čega se tvrdilo da ima dvojnu narav i da je sastavljena i od dijelova i od valova.
Jedino duhovna znanost, koja uključuje duhovnu dimenziju u potpunosti, nije promjenjiva i apsolutna je. Zbog toga teorije duhovne znanosti ostaju potpuno nepromijenjene, ali se načini njezine primjene mijenjaju prema vremenu.
Iako su znanstvenici posebni ljudi koji pronalaze znanstvene razloge događaja u životu, stvarni razlozi ili uzroci znanstvenih otkrića mogu se razumijeti samo kroz Duhovnu znanost. Sve dok se ne razumiju isti uzroci, znanstvenik može biti poseban i slavan, no sa duhovnog gledišta i dalje je u inferiornom položaju. Samo Sveci mogu biti dobri znanstvenici jer razumiju znanstvene i duhovne razloge neke pojave. Paradoksalno je da unatoč tome što imaju najveću sposobnost da postanu znanstvenici, njihovo gledište o istraživanju i stjecanju znanja je usmjereno prema pomaganju čovječanstvu u spoznavanju Boga a ne prema svjetovnim pronalascima.
6. Poteškoće znanstvenika modernih znanosti
Budući da znanstvenici funkcioniraju u stanju relativnosti a ne jedinstvenosti, uvijek su nezadovoljni i napeti. Svakim novim otkrićem i izumom znanstvenici se suočavaju s osjećajem nepotpunosti pitajući se: „Što je slijedeće?“. Ovo često vodi ka sve većem očekivanju od života. Tijekom kasnijih godina života, kada njihovo tijelo više ne može funkcionirati u skladu s njihovim željama, odnosno, kada ostare i oronu, kvaliteta života im se naglo smanji. Isti se proces dogodio Einsteinu. Iako se izvana činilo da je sretan, oči su mu djelovale tužnima. Razlog tome je taj, što žar za znanošću kao takav ne pruža potpuno zadovoljstvo. Stoga, svako se otkriće ispostavi nepotpunim i konačno, vodi u depresiju.
S druge strane, Sveci uvijek započinju aktivnosti bez očekivanja i nisu vezani za svjetovna zadovoljstva. Uvijek imaju osjećaj da „Ja živim da bih služio Boga i Bog sve radi kroz mene“. Njihov ego je neznatno mali zbog čega žive život ispunjen Blaženstvom i oslobođeni su iz kruga života i smrti.
7. Duhovni ishod života Alberta Einsteina
Iako se netko može roditi sa božanskim kvalitetama poput znatiželje koja, ukoliko nije usmjerena prema spoznaji Boga, ne omogućuje osobi da živi kao tragatelj. Einstein je imao intenzivnu znatiželju koja je rezultirala aktivacijom njegovog suptilnog uma. No, zbog nedostatka duhovne prakse za spoznajom Boga, ova aktivacija nije trajala zauvijek. Stoga nije mogao dobiti dobrobit korist božanskog, odnosno pravog duhovnog znanja. Prema tome je njegov život, iako prepun svjetovne popularnosti, bio neadekvatan što se tiče duhovne razine. Zato je Albert Einstein, kada je umro, otišao u Čistilište (Bhuvaaloka), ravan nižu od suptilne ravni Raja iz koje je stigao.
Pročitajte članak: ‘Gdje odlazimo nakon smrti’
Ukoliko briljantnost intelekta nije upotpunjena duhovnom praksom koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse tada je život osobe protraćen iz duhovnog aspekta, unatoč postignutoj slavi i pomoći čovječanstvu iz svjetovnog aspekta. Einstein je dobar primjer ovog pravila. Takav gubitak može se izbjeći upotpunjujući svjetovne napore sa duhovnom praksom koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse.