1. Uvod

Od djetinjstva imala sam sklonost ka Duhovnosti iako nisam znala njeno pravo značenje. U sebi sam oduvijek vjerovala da će Bog stalno voditi računa o meni.

Odrasla sam u hinduističkoj obitelji, poštujući rituale i svakodnevno Bogosluženje. Postila sam od svoje 11 godine i voljela sam Boga, posebno Boga Rama (vrhovno Božanstvo), jer sam prema Njemu osjećala bliskost. Sa 12 godina  učila sam Shri Ram stotre (Sveti stihovi) na Sanskritu i čitala Svete tekstove, bila sam naklonjena Svecima i počela s pojanjem Imena “Shri Rama” (Boga Rama).

U mojoj obitelji, mlađi brat je uvijek imao neke zdravstvene poteškoće i puno životnih problema. Tijekom mojih tinejdžerskih dana obitelj se suočavala s brojnim teškoćama, na primjer: pukotine koje su se pojavljivale u kući, gubljenje bicikala, bratovi nestanci na nekoliko dana i majčini zdravstveni problemi.

U svojim sam se molitvama obraćala Bogu općenito za dobar život i akademski uspjeh. Brat je u 1997. godini bio podvrgnut velikoj operaciji mozga koja mu je oštetila vid. Liječnici su rekli da možemo biti sretni što je uopće ostao živ. To je za mene bila prekretnica. Ranije sam imala običaj pitati Boga “Zašto se ovo nama događa”. Moji roditelji su patili emotivno i financijski. To me je toliko uzrujavalo i molila sam se Bogu da ja umrem umjesto brata, neka mene pusti da patim, a njega poštedi. Boljelo me je gledati mlađeg brata kako se muči sa slabovidnošću i kako je u svemu ovisan o pomoći drugoga. Brinula sam se za njegovu budućnost. Teško mi je bilo gledati tugu svojih roditelja. S 18 godina (1996), počela sam raditi puno radno vrijeme kako bih mogla platiti studij (Osnovni studij elektrotehnike). Svakoga dana budila sam se u šest sati ujutro i odlazila u krevet  nakon ponoći (ponekad u dva ili tri sati ujutro).

2.  Pitanja u umu

Nakon bratove operacije, počela sam razmišljati kako sigurno postoji nešto čega mi nismo svjesni. Pojavilo mi se puno pitanja u umu. Neka kojih se sjećam bila su: “Zašto samo moj mlađi brat ima problem, a ne moj stariji brat ili ja?“ “Zašto ljudi imaju različita vjerovanja, religije i putove?” Događa li se uspjeh samo zbog našeg truda?” “Je li sve u našim rukama?” “Može li svatko zaustaviti smrt?”

Počela sam čitati duhovni tekst koji mi je dao ujak, ali nisam mogla nastaviti, jer me je obitelj molila da ostanem usredotočena na studij, a pored toga nisu baš niti voljeli da čitam takve knjige. Bojali su se da ću odlutati od svjetovnog života ako to nastavim čitati. Recitirala sam jednu stotru svaki dan, nastavila sam s pojanjem i trudila sam se tijekom tog razdoblja uglavnom voditi sattvik način života. Često sam sanjala kako me muči puno zmija, ali me nikada nisu povrijedile. (Kasnije sam od SSRF-a saznala da je to bio znak poteškoća s duhovima preminulih predaka).

3. Promjena načina života u SAD-u

Udala sam se 1999. godine i sa suprugom odselila u SAD. Moj način života se sasvim promijenio. Počela sam se šminkati, nositi različitu vrstu odjeće (crnu boju i sl.), zanimati se za uljepšavanje i razne vrste frizura. Teško sam se uklapala i osjećala sam nostalgiju za svojom zemljom.

Jedna pozitivna stvar bila je da sam tada imala dovoljno vremena i čitala duhovne tekstove u knjižnici.

Godine 2002. dobila sam sina. Posjetio nas je prijatelj jednog tragatelja SSRF-a i pokazao nam njihovu web stranicu. Počela sam ju povremeno čitati ili bih iz radoznalosti znala posataviti pitanje o nečemu. Nastavila sam sa prethodno započetim pojanjem, stotrama i dnevnim Bogosluženjem i usput sam tražila posao. Također sam željela nastaviti studirati na fakultetu i dobiti diplomu.

U razdoblju između 2004. i 2006. godine započela sam magisterij u Kaliforniji i zaposlila se puno radno vrijeme. Osjećala sam veliki stres zbog napornog rasporeda, malog djeteta, posla, obaveza u kući i zdravstvenih problema. Gotovo sam prestala s dnevnim recitiranjem stotri (čak sam počela zaboravljati riječi). Također je prestalo svakodnevno Bogosluženje. Pojanje mi je tijekom dana postalo naporno, dok je u mojoj zemlji bilo puno lakše.

Tijekom ovog razdoblja sam se razboljela. Kašljala sam tjednima, a nakon dobivenih lijekova, pojavili su se neželjeni učinci. Jedan je izazivao pospanost, a drugi me držao budnom. Ovakve popratne pojave trajale su nekoliko tjedana, ali njihov utjecaj na moj organizam bio je mnogo duži. Lijekovi su nanijeli veliku štetu i mojem umu. Nisam mogla shvatiti što mi se događa. Osjećala sam se nesigurno i povećao mi se osjećaj manje vrijednosti, a također su mi pale i ocjene na fakultetu. Trudila sam se popraviti stvari, ali ništa nije uspijevalo. Učestale su svađe s mužem. U kući sam počela osjećati neki suptilni entitet i postala sam jako plašljiva. Uopće nisam mogla shvatiti zašto je moj um tako slab. Nisam mogla razdvojiti realnost od snova. Moj suprug i prijatelji nisu razumjeli što sa mnom nije u redu. Ponekad sam osjećala kao da me netko prati na posao, u školu, pa čak i u kući. (Napomena urednika: Osoba se može ovako osjećati jer njeno šesto čulo zapaža suptilni entitet oko sebe.)

4. Neobjašnjivi događaji

1. Nekoliko puta suprug i ja smo zaboravljali ključeve od kuće, zbog čega smo imali neprilike. Jednom sam ključ ostavila u autu i ostala sam zaključana.
2. Jedan dan došla sam kući u neočekivano vrijeme i vidjela sva vrata stana širom otvorena. Mislila sam da možda muž radi kod kuće, no kada sam ušla nije bilo nikoga.
3. Tijekom tog razdoblja, osjećala sam puno ljutnje prema mužu i sinu.
4. Često sam išla u hitnu pomoć, ali sa mnom je bilo sve u redu, medicinski i psihički.
5. Jedne noći sam brzo zaspala, osjetila sam da netko izlazi iz stana i naglo sam se ustala. Vidjela sam sina (tada je imao dvije godine) i muža u drugoj sobi kako spavaju, ali su vrata stana bila otključana.
6. Događale su se čudne stvari dok sam bila sama u kući. Često sam i osjećala Deja vu, kao da sam ponovo doživljavala neke događaje.
7. Jednoga dana televizor je bio uključen i scena TV prijenosa je bila upravo ono što se sa mnom događalo u tom trenutku. Bila sam iznenađena i pitala sam se “Kako je to moguće?”

Zbog takvih i sličnih iskustava, osjećala sam se kao da gubim razum jer nisam mogla shvatiti zašto se sve to događa. Bila sam u strahu i počela sam gubiti sposobnost donošenja odluka, čak i za najmanje stvari. Na primjer: „Što obući ako moram izaći?“ Trebalo mi je po 15-20 minuta da odlučim što se slaže s košuljom ili bih stalno provjeravala razne odjevne kombinacije. Jednom prilikom dok sam šetala trgovačkim centrom, osjetila sam se toliko iscrpljenom da mi je bilo teško napraviti još jedan korak i poželjela sam tu zaspati.

U 2006. godini napustila sam posao i napravila pauzu od studija je nisam mogla podnijeti sve što mi se događalo.

U tom razdoblju, pomogla mi je internet stranica SSRF-a. Posjećivala sam različite duhovne stranice kako bi pronašla rješenje i iz znatiželje postavljala pitanja poput “Postoje li zaista duhovi?”, “Što je to kroz što prolazim?” Često sam posjećivala web stranicu SSRF-a sa slikom Njegove Svetosti Dr. Athavalea i iz meni nepoznatih razloga ljutito sam pričala s Njim.

5. Započinjanje duhovne prakse

Tijekom tog kratkog odmora od posla i nastavka mog master programa 2007. godine, osjetila sam malo olakšanje. Mogla sam nastaviti sa dnevnim ritualističkim Bogosluženjem i pojanjem, a dobila sam i novi posao. Kupili smo novu kuću 2008. godine i preselili se u drugo mjesto. Zatrudnjela sam unutar godine dana i ubrzo sam ponovno došla u kontakt s još jednim tragateljem SSRF-a. Moja duhovna praksa započela je 2009. godine tijekom druge trudnoće.

Od SSRF-a sam saznala o pojanju za uklanjanje problema sa suptilnim tijelima preminulih predaka i o negativnim energijama, o duhovima, Deja vu itd. U početku, dok sam pojala Shri Gurudev Datta imala sam poteškoće s koncentracijom, ali kasnije je spontano dolazilo. Početkom srpnja 2009.godine počela sam svakog petka prisustvovati javnim satsanzima SSRF-a za Sjevernu Ameriku. Postavljala sam i pitanja na SSRF stranici i započelo je moje istinsko proučavanje SSRF web stranice. Tijekom satsanga, dobila sam odgovor na brojna pitanja koja sam imala bez postavljenog pitanja. (Napomena urednika: Ovako djeluje Božanski princip učenja)

Mnoga pitanja iz djetinjstva također su bila riješena, a počela sam i razumijevati koncept sudbine. Shvatila sam zašto sam viđala zmije u snovima i zašto je samo moj brat morao proći kroz operaciju. Kada sam počela prakticirati Duhovnost i primjenjivati naučeno na satsangu, brojna duhovna iskustva su mi pomogla povećati vjeru i pokazala mi da je to pravi put do Boga. Osjećala sam da je to ono što sam godinama tražila. Bila sam zahvalna na saznanjima o mjerama duhovnog iscjeljivanja, satsangu, služenju Apsolutnoj Istini (sattsevi), duhovnom pročišćenju kuće. Ovo je također pomoglo smanjiti svađe između mog supruga i mene. Nastojala sam postati sattvik, jesti sattvik hranu, nositi sattvik odjeću (npr. prestala sam nositi crno) i počela sam vezati kosu na sattvik način. Moj suprug je također počeo dolaziti na satsange i započeo je duhovnu praksu.

6. Posjeta Njegovoj Svetosti Pande Maharaj

Godine 2010. posjetila sam, s moja dva sina i mužem, Sveca na visokoj duhovnoj razini (Njegovu Svetost Pande Maharaj). Pitao me je zašto sam nesretna, a meni su krenule suze. Počela sam plakati bez razloga. Nisam ga željela pogledati. Kasnije sam saznala (rekao mi je tragatelj sa visoko razvijenim šestim čulom ) da su mi oči bile napadnute negativnom energijom. Tako sam shvatila zašto nisam mogla gledati u Sveca. Naučila sam i da se grijesi gube kada s kajanjem plačemo pred Svecem. Pozvao me je da sjednem pored Njega i bila sam blagoslovljena zagrljajem. Osjećala sam Njegovu neizmjernu ljubav, toplinu i puno pozitivne energije. Osjećala sam da sam pronašla najsigurnije mjesto na cijelom svijetu, ono što sam oduvijek tražila. Pretpostavljam i da mi se dogodilo duhovno iscjeljivanje zbog Njegove prisutnosti.(Napomena urednika: Njegova Svetost Pande Maharaj je Svetac na 86% duhovne razine i u Njegovoj prisutnosti se duhovno iscjeljivanje događa zaista trenutno.).

Njegova Svetost Pande Maharaj pogledao je moju jednogodišnju kćerku i osmogodišnjeg sina i rekao mi da su djeca rođena iz više razine raja (Uccharswarga lok). Bila sam iznenađena, ali sam osjetila i neizmjernu zahvalnost što su ova mala djeca već tragatelji za Bogom iz viših ravni Univerzuma i što su došli u našu obitelj zbog svojeg duhovnog razvoja.

Rečeno mi je da radim na uklanjanju osobnih mana bijesa i tvrdoglavosti. Otpočela sam vid duhovne prakse koji se zove uklanjanje osobnih mana. Trebalo mi je skoro godinu dana da se bijes smanji i polako sam dobivala bolji osjećaj o sebi. Počela sam osjećati da ovaj vid duhovne prakse na SSRF-om Putu milosti Gurua u pravom smislu pomaže u smanjenju osobnih mana.

Bilo mi je teško prihvatiti ometanja negativnih energija kao i brojne prepreke s kojima sam se suočavala tijekom svojeg služenja Apsolutnoj Istini. Čestom sam znala osjećati kako nisam u stanju radili bilo kakvo služenje Apsolutnoj Istini, ali bliski tragatelji uvijek bi me ohrabrili da prije početka uradim mjere duhovnog iscjeljivanja. Nakon duhovnog iscjeljivanja i pojanja negativne misli potpuno bi nestale.

Snovi o zmijama koje sam imala, kao i nemir koji se očitavao kroz brzo cupkanje nogama, nestali su tijekom prvih nekoliko godina duhovne prakse. Um mi je postao mirniji i odlasci na spavanje kasno noću postepeno su prestali.

7. Prva posjeta  Duhovnom Istraživačkom Centru SSRF-a u 2012. godine

Tijekom ove posjete najveće učenje bilo mi je kako Bog zna svaku misao u našem umu.  Na jedno od pitanja koje sam imala u umu, Bog je odgovorio bez da sam ikoga pitala. Naučila sam što je zapravo zahvalnost, kada sam svjedočila kako tragatelji za Bogom obavljaju sve aktivnosti u svakom aspektu svog života s jedinim ciljem, Bogospoznajom. Osjetila sam pozitivnu energiju u cijelom SSRF-ovom Duhovnom Istraživačkom centru. Također sam shvatila da je to samo moj osjećaj odvojenosti od Boga. Čvrsto sam odlučila da se želim predati i žrtvovati sve za Boga (jer ništa i nije moje, uvijek je pripadalo Njemu). Zbog svojeg ega uvijek sam mislila da ono što je meni na umu drugi ne znaju, ali sada sam shvatila da Bog zna sve.

Nakon šest mjeseci, u prosincu 2012. godine ponovno sam došla na Duhovni seminar u SSRF-ov Duhovni Istraživački Centar. Ova posjeta je bila neočekivana, ali vrlo blažena. Proces uklanjanja osobnih mana i ega događao se na puno dublji način. Nakon ovog seminara shvatila sam koje su to moje duboko ukorijenjene mane osobnosti. Naučila sam što je prava duhovna introvertnost, kako prihvatiti greške i kako ih ispraviti. Također sam shvatila da je mirno prolaženje kroz sudbinu dio duhovne prakse, kao i to da sam nekada bila tvrdoglava i kako su moji nedostaci prouzrokovali nesreću u mom životu.

8. Zahvalnost

Ne mogu pronaći riječi kojima bih izrazila zahvalnost Bogu i SSRF-u za razjašnjenje sumnji i vođenje prema Bogu. Nastavljam s trudom u duhovnoj praksi i činim male korake ka Bogu.

– Gđa V.D., SAD