1. Smisao života – zašto smo rođeni

S vremena na vrijeme čujemo klišeizirano pitanje, ‘Što je smisao života?’ ili ‘Što je svrha života?’ ili ‘Zašto smo rođeni?’. U većini slučajeva imamo svoj podsjetnik na to što je cilj u životu. Međutim iz duhovne perspektive, postoje dva osnovna razloga zašto smo rođeni. Ovi razlozi jasno određuju smisao života na najosnovnijoj razini. To su:

• Da se izmiri račun uzimanja i davanja koji imamo s raznim ljudima.

• Da ostvarimo duhovni napredak s krajnjim ciljem da se spojimo sa Bogom i tako izađemo iz ciklusa rađanja i umiranja.

2. Izmirenje našeg računa uzimanja i davanja

Kroz mnoge živote mi nagomilavamo mnogo računa uzimanja i davanja koji su direktan rezultat naših djela i akcija. Računi mogu biti pozitivni i negativni po prirodi naših akcija. Pravilo je u sadašnjoj eri da je približno 65% našeg života sudbinski određeno (nije u našoj kontroli), a sa 35% našeg života upravlja slobodna volja. Svi važni događaji u životu su sudbinski predodređeni. Ovi događaji uključuju rođenje, obitelj u kojoj ćemo se roditi, osobu (ili osobe) s kojima ćemo se vjenčati, djecu koju ćemo imati, ozbiljne bolesti i vrijeme smrti. Sreća i patnje koje dajemo i dobivamo od voljenih osoba i poznanika su u svemu jednostavno posljedica prethodnih računa uzimanja i davanja koji određuju put kojim će se naše veze i odnosi rasplesti i odigravati.

 

Dok živeći ovaj život izmirujemo naš račun uzimanja i davanja i ispunjavamo sudbinu određenu za ovaj život, mi stvaramo i nove račune koristeći akcije slobodne volje. Ovo se na kraju dodaje na naš cjelokupan račun uzimanja i davanja poznat kao nagomilani ili akumulirani račun. Kao rezultat, moramo se ponovno roditi da bismo dalje izmirili račune uzimanja i davanja i zaglavljeni smo u ciklusu rađanja i umiranja. Međutim čak i naša sudbina u sadašnjem životu je samo djelić nagomilanog računa uzimanja i davanja koji smo skupili tijekom mnogih života.  

Obratite pažnju na članak ‘Oslobađanje iz ciklusa rađanja i umiranja‘ koji objašnjava kako se zaglavimo u ciklusu rađanja i umiranja

3. Ostvarenje duhovnog napretka

Krajnji cilj u duhovnom razvoju na svakom duhovnom putu je spajanje s Bogom. ‘Spajanje s Bogom’ znači doživjeti Boga u sebi i u svemu oko sebe, a ne se poistovjećivati sa pet osjeta, umom i intelektom. Ovo se događa na duhovnoj razini od 100%. Većina ljudi u današnjem svijetu je na duhovnoj razini od 20-25% i nisu naklonjeni nikakvoj duhovnoj praksi ili duhovnom razvoju. Oni se također i snažno poistovjećuju sa pet čula, umom i intelektom. Ovo se odražava u našim životima kada se usredotočimo uglavnom na svoj izgled ili smo uobraženi zbog svoje inteligencije ili uspjeha.

Kad duhovnom praksom ostvarimo rast duhovne razine od 60% (samashti) ili 70% (vyashti), oslobođeni smo ciklusa umiranja i rađanja. Poslije ove duhovne razine, možemo izmiriti bilo koji preostali račun uzimanja i davanja koji je preostao u višim suptilnim ravnima Mahaaloka i višim. Međutim, ponekad ljudi duhovne razine iznad 60% (samashti) ili 70% (vyashti) mogu izabrati rođenje na Zemlji kako bi vodili čovječanstvo ka duhovnosti.

Duhovni napredak je moguć samo kroz duhovnu praksu koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse. Duhovni putevi koji nisu u skladu s šest osnovnih principa duhovne prakse vode ka stagnaciji u duhovnom razvoju pojedinca.

Obratite pažnju na članak Značaj Zemljine ravni za sposobnost obavljanja duhovne prakse u odnosu na druge duhovne ravni kao što su Raj i Pakao

4. Što ovo znači na planu naših životnih ciljeva?

Većina nas ima svoje vlastite životne ciljeve. Oni mogu uključivati čovjekovu želju da postane liječnik, da bude bogat i slavan ili da predstavlja svoju zemlju u nekoj oblasti. Koji god bio cilj, za veliku većinu nas je najčešće pretežno svjetovne prirode. Cijeli obrazovni sistem je postavljen tako da nam pomogne da stremimo ka ovim svjetovnim ciljevima. I kao roditelji mi usađujemo svojoj djeci isti svjetovni cilj, ohrabrujući ih da uče i biraju profesije od kojih će imati više materijalne koristi u odnosu na našu profesiju

Netko bi mogao pitati , “Kako se ovi svjetovni ciljevi usklađuju s duhovnim ciljem života i razlogom našeg rođenja na Zemlji?”

Odgovor je vrlo jednostavan. Mi se borimo za svjetovne ciljeve na prvom mjestu da bismo dostigli zadovoljstvo i sreću. Težnja za neuhvatljivom ‘nenadmašnom i trajnom srećom’ je suštinski pokretač svih naših akcija. Međutim, čak i ako ostvarimo svjetovne ciljeve, sreća i zadovoljstvo koji iz toga proistječu su kratkog vijeka, mi tragamo dalje za novim snom koji ćemo juriti.

‘Nenadmašna i trajna sreća’ može se dostići samo kroz duhovnu praksu koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse Najviši oblik sreće, a to je Blaženstvo, je aspekt Boga. Kad se sjedinimo s Njim i mi doživljavamo neprekidno Blaženstvo.

Ovo ne znači da trebamo  odustati od svega što radimo i posvetiti se samo duhovnoj praksi. Ovo znači da samo spajanjem duhovne prakse sa svjetovnim životom možemo doživjeti nenadmašnu i trajnu sreću. Članak ‘Duhovno istraživanje o trajnoj sreći’ detaljno objašnjava blagodati duhovne prakse.

Ukratko, što su naši životni ciljevi više u skladu s ciljem da duhovno napredujemo, to naši životi postaju bogatiji i doživljavamo manje životnih patnji. Slijedi primjer kako se naša duhovna perspektiva u životu mijenja kako duhovno rastemo i sazrijevamo.

U SSRF-u imamo velik broj volontera koji služe Bogu tako što daju svoje vrijeme i radna iskustva. Na primjer :5. Primjer kako svjetovni život može funkcionirati s duhovnim ciljevima

• Jedan od naših članova je stručnjak za informacijske tehnologije i vodi računa o tehničkim stranama web stranica u svoje slobodno vrijeme.

• Jedan od članova našeg uredničkog tima je psihijatar i pomaže da se informacije koje dajemo provjere s medicinskog i duhovnog stanovišta.

• Još jedan član SSRF-a putuje u druge zemlje zbog posla. Ona koristi svoje slobodno vrijeme da obavijesti slične organizacije iz te zemlje o web stranicama.

• Jedna domaćica pomaže pripremiti osvježenje za duhovna okupljanja.

 

Članovi SSRF-a su primijetili velike pozitivne promjene kad su proširili Duhovnost svuda po svojim životima. Jedna od ključnih razlika je povećanje sreće i smanjenje tuge. Čak i kad se članovi SSRF-a susretnu sa situacijama koje bi trebale biti bolne ili traumatične, oni osjećaju da su zaštićeni od bola.

 

6. Što je loše u tome da se nanovo rađamo?

Ljudi ponekad pomisle, “Što je loše u tome da se nanovo rađamo?”

Kako budemo ulazili sve dublje u Kaliyugu (Era Sukoba), sadašnju eru Svemira, život će biti uglavnom obasut problemima i bolom. Duhovno istraživanje je pokazalo da je, širom svijeta, prosječno ljudsko biće sretno samo tijekom 30% vremena, dok je tijekom 40% vremena nesretno. Preostalih 30% vremena osoba je u neutralnom stanju kad ne osjeća ni sreću ni nesreću. Na primjer, kad osoba šeta ulicom ili obavlja neke svakodnevne zadatke itd., nema ni sretne ni nesretne misli.

Osnovni razlog za navedeno je to što je većina ljudi na nižoj duhovnoj razini. Zbog toga, naše odluke i djela vrlo često zadaju bol drugima i na kraju pojačavaju Raja i Tama komponente u okolini. Kao rezultat, mi nagomilavamo karmu ili račune uzimanja i davanja. Zbog toga će većem dijelu čovječanstva naredni životi biti bolniji nego naš sadašnji.

Dok je svijet napravio divovske korake u ekonomiji, znanstvenom i tehničkom napretku, mi smo siromašniji nego prethodne generacije u pogledu sreće koja je naš osnovni cilj u životu.

Recimo da svi mi želimo sreću; ponovno rođenje i budući životi nam neće dati nenadmašnu i trajnu sreću koju želimo. Samo duhovni napredak i spajanje s Bogom će nam osigurati potrebnu i trajnu sreću.