Saurabh Joshi – prikriveni blagoslov

SSRF objavljuje ove analize slučaja u želji da svojim čitateljima pruži usmjerenja vezana za probleme koji se javljaju na fizičkoj ili psihološkoj razini, a koji mogu imati svoj stvarni uzrok u duhovnoj dimenziji. Kada je uzrok problema duhovne prirode, primijetili smo da korištenje mjera duhovnog iscjeljivanja daje najbolje rezultate. Za liječenje fizičkih i psihičkih bolesti, SSRF savjetuje nastavak konvencionalnog liječenja uz primjenu mjera duhovnog iscjeljivanja. Čitatelji mogu primijeniti bilo koju mjeru duhovnog iscjeljivanja prema vlastitom nahođenju.

 

1. Saurabhovo rano djetinjstvo

Saurabh je rođen dva mjeseca prerano, 11. travnja 1996. godine. Zadržan je u inkubatoru 21 dan i u početku su liječnici roditeljima predlagali da se izbjegne rađanje zbog male vjerojatnosti da će uopće preživjeti.  Saurabh je ipak preživio, no pratio ga je teški invaliditet i tijekom djetinjstva bio je neprestalno bolestan.

Upravo su u to vrijeme Saurabhovi roditelji započeli su duhovnu praksu pod vodstvom SSRF-a.
Saurabh je rođen slijep s problemima krvotoka koji su spriječavali dotok krvi u mozak. Zato liječnici nisu znali odrediti kada bi mogao prohodati, progovoriti ili mentalno napredovati. Imao je problema sa crijevima i nakon te operacije javili su se epileptični napadi. Poslije otprilike četiri-pet mjeseci napadaji su prestali, ali su uslijedile nesvjestice. Kao posljedica, javljali su se i duži periodi nesvjestice. Saurabhove prve godine života provedene su u bolnicama uz razne liječničke preglede i medicinske provjere. Za svakog je roditelja prolaženje kroz takve probleme s djetetom poput najgore noćne more. Gospođa Joshi rekla nam je da je u tom razdoblju mislila kako “Čak ni najgora majka na svijetu ne bi smjela imati toliko problema sa svojim djetetom”.

2. Je li pasivna eutanazija najbolji izlaz?

Godine brige oko sina, bez nade za budućnost “uzele su svoj danak”. Saurabhovi su roditelji bili izbezumljeni i na rubu živaca od brige što će biti s njihovim sinom. Je li vrijedno držati ga na životu? Njegov je invaliditet bio toliko velik da su neki predlagali pasivnu eutanaziju.

Jednom prilikom, oko Gurupournime 1998. godine Saurabh je ponovo pao u nesvijest. Kada su ga roditelji odveli u bolnicu liječnici su rekli da se ništa ne može učiniti pa nisu niti iskazali namjeru da se pobrinu za njega. Tek nakon što je njegova majka žarko molila, molitve su joj bile uslišane, liječnici su popustili i prihvatili Saurabha. Sljedeća dva tjedna gospođa Joshi je provela mnoge neprospavane noći brinući se o Saurabhu koji je bio u nesvijesti i nije pokazivao nikakve znakove oporavka. Zbog toga nije mogla prisustvovati pripremama za Gurupournimu s ostalim tragateljima za Istinom. Sve je to jako utjecalo na depresiju Saurabhijeve majke i imala je misao da ga predozira lijekovima za epilepsiju. Odmah nakon  te misli imala je viziju Njegove Svetosti Dr. Athavale-a koji joj je rekao: “Ah, kako možeš tako misliti? Ovo dijete je posebno, visoke duhovne razine i tako se rađaju suptilna tijela da izvrše svoju sudbinu.” Odmah nakon vizije, dogodilo se nešto vrlo neobično. Umjesto pogoršanja, Saurabh se je oporavio od nesvjestice i raspoloženo jeo. Liječnici koji nisu znali ni razlog nesvjestice,  bili su još više zbunjeni naglim oporavkom.

3. Saurabhovo duhovno porijeklo

Ubrzo nakon toga, Saurabhovi su roditelji upoznali Njegovu Svetost Dr. Athavalea koji im je rekao da se Bog brine o njima i zato je zaustavio tu ludost o predoziranju koja bi imala katastrofalne posljedice.

Čak i prije ovog događaja, dogodila se je pozitivna reakcija Saurabha na jednog drugog Sveca. Kada su ga odveli do Gagangiri Maharaje. U to vrijeme Svetac nije ni s kim govorio i držao je oči zatvorene. Kada su Mu prišli kako bi položili Saurabha pod Njegova stopala, On je otvorio oči i rekao im da to ne čine. Umjesto toga stavio je ruke na Saurabhijevu glavu i rekao: “Om Chaitanya“. Zatim je pogledao Joshije i rekao ima da se ne brinu oko sina. Nakon toga vratio se u svoje prvobitno stanje zatvorenih očiju bez govorenja.
Novom duhovnom perspektivom, život obitelji se promjenio. Počeli su primjećivati kvalitete koje je Saurabh čitavo vrijeme pokazivao unatoč jakom invaliditetu. Saurabh se uvijek smijao i čak i kada bi bio bolestan, uglavnom je bio sretan. Njegovo je lice uvijek bilo ozareno i drugi tragatelji su osjećali da je puno Chaitanye (Božanske svjesnosti). Mnogi su zaboravljali na svoje jade boraveći u njegovom prisustvu.. Oko njega se osjeća atmosfera nevinosti, a njegovo držanje odaje dubinu tihe kontemplacije. Gđa Joshi pripovijedala je da kada ga nahrani hranom koju on jako voli, a ne zasiti se, nikada plačući ne traži više. Za dijete s tolikim poteškoćama, Saurabh odiše strpljenjem zbog čega se osjeća da uvijek živi u sadašnjem trenutku.
Gore navedeni fizički i psihički aspekti njegova života samo odražavaju Saurabhov duhovni temperament. Najsretniji je u sattvik okolini i može osjetiti duhovno čiste vibracije sattvik okoline u hramu, u prisustvu Sveca ili slušajući pobožne pjesme Njegove Svetosti Bhaktaraj Maharaja.

4. Daljnje prepreke sa zdravlje

Kako je vrijeme prolazilo, fizičke poteškoće nastavile su obuzimati Saurabha. Svaki put kada se razboli, oporavlja se po mjesec dana. Na leđima i preponama pojavljuju mu se rane zbog stalnog ležanja i nemogućnosti pomicanja nogu. Stara bedrena fraktura ne dozvoljava mu spavanje u ravnom položaju. Još od 2005. godine spava na jednoj strani, tako da su mu kralježnica i struk savijeni. Bedrena kost počela se pomicati prema prsnoj regiji, pada su mu noge različitih duljina. Vrat mu je dugačak i ne može ga kontrolirati, a organi postaju sve slabiji i skloniji infekcijama.

5. Daljnje upute Svetaca za Saurabha

Upravo su zbog Saurabha njegovi roditelji bili blagoslovljeni mnogim duhovnim iskustvima. Na njegov osmi rođendan vodili su ga da se pokloni Svecima. Kroz čitav dan posebno su se susreli s Njegovom Svetosti Yogirajom Dr. Raj Ahmad Shah Patelbaba, zatim s Njegovom Svetosti Tulsidasom Maharajom i Njegovom Svetosti Parulekarbabom. Iako su se sva tri Sveca odvojeno susrela s Saurabhom i svaki od Svetaca nije znao da su ga ostali susreli, bilo Im je jako drago što ga vide. Sva su trojica izrekla iste riječi na Maratiju: “Saadhu Sant yeti ghara, tochi diwaali dasara”, što u prijevodu to znači : “Kada se proroci vraćaju kući, to je festival”. Sva trojica nisu željela da Saurabh bude položen pred Njihove noge, već su ga blagoslovili rukom. Rekli su njegovim roditeljima da se ne brinu za njega.  Tako su Joshiji iz prve ruke vidjeli da iako Sveci drugačije izgledaju i žive na različitim mjestima, svi su nadahnuti istom Božjom misli.

Slijedeći je dan Njegova Svetost Raghuvir Maharaj došao kod njih i tijekom prepričavanja prethodnog dana također je rekao da je osjećao Blaženstvo kada je vidio Saurabha.

Njegova Svetost Patelbaba rekao je: “Ovo je dijete u kaivalyavastha. U duhovnom je stanju koje se postiže tokom 75 godina, a on je to uspio u jako kratko vrijeme. On nema mana osobnosti, svijesti tijela i uma niti vezanosti i ega. On ne prenosi duhovno znanje, već je pravi duhovni znalac. Njegovo će ga duhovno znanje odvesti prema odricanju. Rekao je roditeljima da zapravo služe Sveca te da ga nikad ne grde i da im briga o njemu bude duhovna praksa.”

6. Duhovno istraživanje o Saurabhu

Istraživanjem zasnovanim na duhovnoj znanosti SSRF-a, kasnije su se otkrili mnogi detalji Saurabhovog života. Ponekad se suptilna tijela visoke duhovne razine rađaju poput biljke (vanaspati yoni), sa fizičkim poteškoćama ili ponašanjem kao da su ludi. To se događa kako ne bi bili ometani i kako bi mogli nastaviti s duhovnom praksom. Jednom im je prilikom Njegova Svetost Dr. Athavale otkrio kako je Saurabh u prošlom životu bio na Putu Meditacije. Zato se u ovom životu rodio na 50% duhovne razine. Zbog neke pogreške u prošlom životu, Saurabh se morao ponovo roditi. Obzirom da je već pri rođenju bio na višoj duhovnoj razini, temelj za duhovnu praksu (sadhanu) bio je čvrst. Od trenutka kada je rođen, njegova otjelovljena duša (jiva) je pojala Božje Ime na razini podsvijesnog uma. U dvanaestoj godini života, Saurabh je dostigao duhovnu razinu od 60% zahvaljujući svojoj unutarnjoj duhovnoj praksi.

Pogledajte prezentaciju –  Kako djeluje pojanje?

7. Još neka duhovna iskustva

Jednoga dana nakon što se gospodin Joshi vratio kući s posla, počeo se igrati sa Saurabhom. Počeo je osjećati prekrasan miris i pitao ženu da li je ona upalila mirisni štapić ili koristila parfem. Kada mu je odgovorila da nije, pažnja gospodina Joshija usmijerila se prema Saurabhu. Miris se je zapravo širio iz dječakovog srčanog područija. Gospodin Joshi je objasnio: “Doživio sam puno Božanske svjesnosti (Chaitanye) i Blaženstva te osjećao da trebam samo šutjeti i ostati miran, prisutan i prihvatiti miris.”

Čak ima i blagotvorni učinak na svađe u kući. Kada se jave stresne vibracije kod kuće, Saurabh se počne smijati, govoriti i radi razne mudre (geste s rukama) čime se napete situacije odmah prekinu.

8. Svetost

Dana 2. rujna 2013. godine Saurabh je proglašem Svecem. Saurabh nema svijesti o tijelu i potpuno je ovisan o drugima. Ne može čak ni promijeniti položaj tijela. Od rođenja spava u jednom položaju, pati od nepodnošljive boli koju ne može izraziti. Unatoč tome, uvijek je u Blaženstvu.