Napredovanje od materijalnog (opipljivog) ka suptilnom (neopipljivom)

Ovaj princip govori da trebamo unaprijediti svoju duhovnu praksu tako što ćemo se pomaknuti od obavljanja samo fizičkih aktivnosti ka praksi na suptilnijoj razini.

Suptilna duhovna praksa je moćnija od one na fizičkoj razini. Uzmimo za primjer odnos u kojem se dvoje ljudi prijateljski rukuje, a da zapravo možda i ne vole jedno drugo. Fizičko pokazivanje prijateljstva je samo fasada. Na drugoj strani, dvoje ljudi mogu osjećati istinsku bliskost i međusobnu naklonost iako to ne pokazuju kroz fizički kontakt.

Slično tome, kad je u pitanju duhovnost, situaciju u kojoj samo izvodimo ritualno bogosluženje (na fizičkoj razini) bez bogoljublja treba zamijeniti istinskim unutarnjim osjećajem bogoljublja ili intenzivne želje za duhovnim rastom.