Kako sam se odviknuo ovisnosti o video igricama
Sadržaj
1. Uvod
Tijekom godina, tim za istraživanje zasnovano na duhovnoj znanosti SSRF-a bio je upoznat s mnogim slučajevima tragatelja koji su u životu prevladali različite vrste ovisnosti, a ovisnosti o video igricama nisu iznimka.
Jedina stvar što su ovi tragateljii učinili bilo je započeti duhovnu praksu.
Ova analiza slučaja govori o tome kako je jedan takav tragatelj, g. Kelvin Tier, prevladao svoju ovisnost o video igricama. Svojim je riječima opisao svoje putovanje.
2. Kako je moja ovisnost o video igricama utjecala na moj život
Od svoje 12 godine, odnosno od 1986. godine, bio sam ovisnik o računalnim igricama.
Svakodnevno bih provodio previše vremena igrajući računalne igrice, a nisam ih se mogao ni kloniti.
Taj se problem zadržao i u odrasloj dobi i zapravo je moja ovisnost eskalirala uvođenjem internetskog i mobilnog igranja. Većinu svog slobodnog vremena provodio bih igrajući igrice na telefonu i to po mnogo sati dnevno. Nikako nisam htio prestati igrati unatoč tome što me moja obitelj podsjećala i upozoravala da previše vremena provodim igrajući igrice, a kao rezultat toga zanemarivao sam obitelj. Mnogo sam puta igrao non-stop cijelu noć bez spavanja. Osjećao bih se fizički i mentalno umorno, ali bi mi um ipak ostao aktivan, a intenzivna želja da nastavim igrati nije se smanjivala. Kad god bih prestao, osjećao bih se vrlo nesretno i često se i naljutio. Tijekom rada, kad god nisam mogao igrati video igrice, moj bi um bio zaokupljen planiranjem vremena kada bih igrao.
Bio sam svjestan da gubim puno vremena u igricama i da je to problem kojem moram stati na kraj. Međutim, nisam mogao nadvladati poriv za igranjem igrica. Nisam se osjećao dobro zbog ovoga; bio sam svjestan da to negativno utječe na moj život i obiteljske odnose, a ipak sam se osjećao bespomoćnim u pokušaju da prestanem s igricama. Mnogo puta bih rekao sebi da ću smanjiti ili ograničiti svoje vrijeme igranja, ali svaki put kada bih počeo igrati, nisam se mogao zaustaviti. Sjećam se da sam se jednom osjećao jako bolesno i imao sam groznicu, ali sam ipak nastavio igrati.
Bilo je nekoliko slučajeva kada sam prestao igrati i to tek nakon što sam „pregorio” igrajući, kada sam se konačno osjetio i fizički i psihički iscrpljeno, dosegnuvši svoj maksimum. No nakon nekoliko mjeseci ponovno bih „pao” i počeo svakodnevno igrati online igrice, ponavljajući ciklus.
3. Kako sam se odvikao ovisnosti o video igricama
Prije otprilike tri godine, pohađao sam petodnevnu duhovnu radionicu u Goi, Indija i započeo raditi duhovnu praksu pod vodstvom Fundacije za istraživanje duhovne znanosti (SSRF).
Shvatio sam kako ovisnosti mogu imati svoj temeljni uzrok u problemima s preminulim precima ili negativnim energijama te sam dobio detaljne upute tijekom tjednih satsanga (duhovnih sastanaka) o tome kako prevladati svoju ovisnost o video igricama.
Postupno, nakon šest mjeseci duhovne prakse i s mjerama duhovnog iscjeljivanja kao što su tretman slanom vodom, pojanje Božjeg Imena i proces uklanjanja mana osobnosti (PDR), polako sam počeo smanjivati vrijeme koje sam provodio igrajući video igrice. Nekoliko tjedana prije Gurupournime (dan kada je Guru Princip ili Božji princip učenja 1000 puta aktivniji) molio sam se Paratpar Guruu Dr. Athavaleu za njegovu milost i smjernice da mi pomognu i zadržao sam namjeru da napustim igranje. „Paratpar Guru” znači Guru koji je iznad 90% duhovne razine. Njegovom milošću, u sljedećih nekoliko tjedana, želja za igranjem video igrica naglo se smanjila i moje je igranje potpuno prestalo tijekom mjeseca Gurupournime.
Otprilike godinu dana kasnije ponovo sam počeo s igranjem video igrica. Međutim, ovaj sam put osjetio kako se intenzitet ovisnosti znatno smanjuje u odnosu na prošlost. Ustrajao sam u obavljanju duhovne prakse i ovaj sam put uspio u potpunosti napustiti igranje igrica u roku od četiri mjeseca. Moje odustajanje od video igrica zahvaljujući duhovnoj praksi ravno je čudu, jer nikada nisam mislio da ću uspjeti u potpunosti nadvladati svoju ovisnost o video igricama. To je bilo moguće zahvaljujući duhovnoj snazi stečenoj obavljanjem duhovne prakse i Božjom milošću.
4. Odustajanje i od pušenja cigareta
Pored prevladavanja ovisnosti o video igricama, moja želja za pušenjem nestala je sama od sebe kada sam započeo duhovnu praksu, tako da sam potpuno prestao pušiti.
Izražavam neizmjernu zahvalnost Bogu i molim se da to iskustvo potakne druge da započnu duhovnu praksu i iskuse bolju kvalitetu života.