Sadržaj
1. Uvod
Imala sam tri godine kad su me roditelji odlučili upisati u vrtić, s obzirom da sam bila jako nemirno dijete i zahtijevala previše pažnje kod kuće. Tako sam provela tri godine u vrtiću dok nisam napunila dovoljno godina za osnovnu školu. Te tri godine dok sam bila mala djevojčica su značajno obilježile moj život. Nisam bila spremna na ismijavanje vršnjaka zbog svoje težine. Imala sam pet godina kad sam počela osjećati emocionalne i psihološke tegobe što je uvelike utjecalo na moje ponašanje tijekom narednih godina.
U toj ranijoj dobi nisam znala što je to ego ponosa, ali sam imala jak osjećaj ponosa. Kad sam imala oko pet godina počela sam mrziti sebe, osjećala sam se inferiorno u odnosu na vršnjake i bilo mi je neugodno kad sam bila u društvu. Nikad nisam bila zadovoljna svojim postignućima i osjećala sam se loše kada ne bi uspjela u nečemu. Uvijek sam se doživljavala negativno i bolje sam se osjećala kad sam bila sama.
Rođena sam u katoličkoj obitelji i pohađala sam katoličku školu. Iako je moj um bio preopterećen sa negativnim mislima o sebi, u školi sam sa entuzijazmom učila religijske principe i rado ih primjenjivala u životu. Željela sam postati dobra osoba i bojala sam se napraviti neku grešku jer sam se bojala Boga. U školi su nas učili kako je smrtni grijeh propustiti nedjeljnu svetu misu, pa sam odlazila na mise kako me Bog ne bi kaznio. Međutim, malo po malo radeći duhovnu praksu u okviru moje religije, u meni se razvijala iskrena želja za Bogospoznajom. Na neki način, samoća koju sam osjećala zbog svojih emocionalnih problema pomogla mi je da Mu se približim.
Čitala sam Bibliju, išla u crkvu i aktivno sudjelovala u aktivnostima koje je škola pripremala za služenje drugih. Voljela sam prisustvovati duhovnim sastancima mladih i sve više sam se uključivala u duhovne aktivnosti, od proučavanja Biblije do duhovnih radionica. Za vrijeme srednje škole sam vodila neke od ovih aktivnosti i često su me pitali da prokomentiram propovjed sa mise. Zbog svega navedenog, kao i zbog truda da postanem uspješna učenica, osjećala sam da sam postala dobra osoba baš kao što sam i priželjkivala.
2. Tužna i povučena
I pored svega, moje misli i osjećaji su ostali isti. Stalno sam bila tužna, jedva sam razgovarala sa svojom obitelji za vrijeme ručka i često sam sama plakala u sobi. Iako su moji roditelji bili primjer ljubavi i poštovanja, nikad nisam mogla s njima pričati o svojim emocionalnim problemima. Dok sam bila jako mala, moja majka je bolovala od velike depresije i većinu vremena je plakala. Često sam bila uz nju nakon primanja mučnih šok terapija i to je povećalo moju emocionalnu patnju. Jednog dana sam se od očaja rasplakala u školi, jer sam shvatila da ne postoji medicinski tretman koji je može osloboditi od bolesti i psihološke boli.
U tom razdoblju svoje mladosti, pitala sam se zašto se to događa meni. Javljale su mi se misli: „Zašto sam rođena da patim“, „Zašto me drugi ne prihvaćaju“, „Želim umrijeti“. Kasnije sam shvatila kako su se te misli javljale zbog duboko usađenog ega, a bile su pojačane utjecajem negativnih energija kako bi me spriječile da pronađem Boga.
3. Religiozni život
Par godina prije mature časna sestra me potakla da se pridružim religijskom životu, čak sam neko vrijeme razmišljala o tome da postanem časna sestra, ali je moja sudbina bila drugačija jer sam se željela udati i imati djecu.
Nakon škole, započelo je jedno drugačije razdoblje mog života u kojem sam potpuno zaboravila na svoju unutrašnju želju za Bogospoznajom. Nakon fakulteta sam postala umjetnica i nekoliko godina kasnije sam počela karijeru u jednoj međunarodnoj organizaciji, u području kulture. Udala sam se četiri mjeseca nakon što sam upoznala supruga i osnovali smo obitelj sa naše troje djece. Na neki način sam bila sretna jer sam postigla određene ciljeve u svom životu. No, poteškoće u umu su me i dalje mučile i nisam se emocionalno dobro osjećala. Osjećaji koje sam imala o sebi tijekom djetinjstva su ostali nepromijenjeni. Također, usprkos teškoćama koje sam imala u braku, nijednom se nisam sjetila da sam nekada imala toliku žudnju za Bogom. Tih godina se nikad nisam obratila Bogu.
4. Pronalazak SSRF-a kroz sina
Bog je ipak imao plan za mene, i tek sam kasnije shvatila zašto sam izabrala tako mlada se vjenčati i imati djecu. Jedan od mojih sinova se jako razbolio sa 16 godina. Njegovo stanje me podsjetilo na patnju moje majke što je utjecalo na povećanje mojih emotivnih problema. Posjetili smo brojne doktore koji su tretirali moga sina različitim lijekovima koji mu nisu pomogli, pa sam nakon 5 godina bezuspješnog liječenja ostala bez nade.
U to vrijeme sam se razvela i sa djecom preselila u drugu kuću. Nastavila sam posjećivati doktore pokušavajući pomoći sinu te sam počela primjećivati promjene na njemu. Godine 2007., kad mu je bilo 22 godine, provodio je sate ispred računala čitajući informacije i pričajući preko Skypa, ali je malo toga dijelio sa mnom. Jednog sam se dana jako zabrinula kad sam slučajno pogledala u njegov kompjuter i pročitala nešto o duhovima i demonima.
S obzirom da me zanimalo što moj sin istražuje, potražila sam internet stranicu i počela čitati članke. Tako sam saznala za Spiritual Science Research Foundation (SSRF). Kasnije sam shvatila da je glavni cilj istraživanja SSRF-a i komuniciranja sa ostalim tragateljima bio pronalazak duhovnog lijeka za bolest moga sina. Ovo je postalo još jasnije kada je sam sebi platio put u SSRF Centar u Indiji.
5. Prisustvovanje Satsanzima
Tokom 2009., dvije godine nakon što je moj sin postao tragatelj SSRF-a, otišla sam u posjet svojoj kćerki koja je studirala u inozemstvu. Jedne večeri mi je rekla da će se povezati sa bratom preko Skypa kako bi prisustvovala Satsangu. To je bilo nešto novo za mene. Kasnije sam saznala da je i moja kćer također tragateljica te da su oboje sudjelovali na Satsanzima, dok sam ja bila više fokusirana na svoje svjetovne aktivnosti. S obzirom da sam sa kćerkom dijelila sobu u njezinom stanu, te večeri sam imala priliku prvi put slušati Satsang. Tog trenutka bila sam tiha, slušala sam što tragatelji dijele i promatrala sam svoju kćerku dok se molila za vrijeme Satsanga. Iz nekog razloga, osjećala sam se jako smireno. Sad znam da je to bila Božanska Svjesnost koja se osjećala tokom Satsanga, koja je ispunila okruženje mirnoćom.
6. Započinjanje Satseve
Sin me 2010. godine motivirao da započnem Satsevu (Služenje Istini) prevođenja SSRF članaka sa engleskog na španjolski, što sam i uradila. Nekoliko mjeseci kasnije, odmah nakon Gurupurnime (dan kada je Božji princip učenja 1000 puta jači nego inače), započela sam svoje duhovno putovanje uz pojanje Shri Gurudev Datta i osjećala sam se kao da me Bog nakon mnogo godine ponovno doziva.
7. Prekretnica u mom životu
Godine 2011. imala sam privilegiju prisustvovati Duhovnoj radionici koja se održavala u SSRF Duhovnom istraživačkom centru u Goi, Indija. Vrijeme koje sam provela tamo nije moglo biti više blaženo, jer sam učila iz iskustava drugih tragatelja i njihovog truda na duhovnom putu. Osvrćući se na godine u svojoj mladosti kad sam bila posvećena duhovnim aktivnostima u školi, shvatila sam da je Bog uvijek bio uz mene, unatoč onim godinama kad sam zaboravila na Njega. Tada je bilo pravo vrijeme da započnem duhovnu praksu prema 6 osnovnih pricipa duhovne prakse.
Ubrzo sam započela duhovnu praksu. Počela sam čitati o duhovnim iskustvima koja su ostali tragatelji dobivali kroz duhovnu emociju (bhav). Bila sam jako motivirana i željela sam i sama to osjetiti s obzirom da nikad nisam iskusila duhovnu dimenziju. Međutim, primijetila sam kako nisam imala duhovna iskustva poput ostalih tragatelja što me jako frustriralo. S vremenom sam shvatila kako duhovna iskustva dolaze prema Božjoj volji i da umjesto očekivanja da dobijem iskustvo, trebam uložiti trud u duhovnu praksu. Trudila sam se i malo po malo, dajući mi brojna iskustva, Bog mi je ukazivao kako idem u pravom smjeru što me jako motiviralo.
8. Duhovna iskustva
Svoje prvo duhovno iskustvo sam doživjela kada sam odvela svog najmlađeg sina na obližnju planinu. Kako sam se vozila natrag da prisustvujem lokalnom Satsangu, ubrzala sam vožnju i molila se da stignem na vrijeme na Satsang. Iznenada sam osjetila miris jasmina u autu. Pokušala sam pronaći odakle dolazi taj miris ali nisam ništa pronašla. Miris je potrajao nekih 30 sekundi, a ja sam bila u Blaženstvu. Zatim sam mirno vozila i stigla na vrijeme na Satsang.
Bog mi je dao i duhovno iskustvo pojavljivanja Božanskih čestica na mojim rukama te sam jednom prilikom, dok sam radila Satsevu, čula Božanske zvukove. Jako sam Mu zahvalna što me ohrabrio da nastavim svoj put u duhovnoj praksi sa entuzijazmom, dajući mi ova duhovna iskustva.
9. Proces otklanjanja mana osobnosti i ega
Proces otklanjanja mana osobnosti i ega koji sam započela kao dio duhovne prakse bio je dar od samog Boga. Taj proces mi je pomogao shvatiti kako su u mom umu impresije iz prošlih života koje utječu na moj svakodnevni život. Moj ego koji se od djetinjstva pokazivao u vidu ponosa, mora da je bio prisutan u mom umu mnogo života, duboko ukorijenjen, ali uz savjete SSRF-a pronašla sam način da započnem proces smanjenja ega.
Kroz svoj život, dok se nisam pridružila SSRF-u, bila sam ljuta na sebe, ali i na bilo koga tko mi je pokušao ukazati na greške. Kako sam mrzila sebe i mislila da sam bezvrijedna, nisam mogla prihvatiti kad bi me i drugi na to podsjećali pa bih bila jako ljuta. Također, nisam mogla prihvatiti da sam napravila bilo kakvu grešku i nekoliko dana poslije sam se osjećala loše, jer sam željela da me drugi vide kao savršenu. Uvijek sam se drugima prikazivala kao osoba sa puno samopouzdanja, a u sebi sam osjećala suprotno. Ove manifestacije su se javile i kada sam počela sa procesom otklanjanja mana osobnosti i ega, jer nisam mogla prihvatiti kada su mi drugi tragatelji ukazivali na greške. Jednom prilikom, tragatelj me pitao kako napredujem sa mojim ponosom, a ja sam se jako naljutila na njega.
Kroz duhovnu praksu po savjetima SSRF-a, naučila sam kako prihvaćati greške i kako se truditi ih izbjegavati. Također, shvatila sam da i ako napravim greške one su tu za moje učenje. Ljudi su me oduvijek poznavali kao mirnu osobu, ali mislim da ta mirnoća nije bila iskrena, jer sam pokušavala da prikrijem unutrašnje konflikte i nesigurnost. Danas, nakon započinjanja duhovne prakse, osjećam kako iskreno postajem mirna osoba. Bijes se smanjio, a misli o životu koje sam imala u prošlosti mi nisu više važne. Veliko učenje je da nema vrjednijeg poklona od života na Zemlji, jer nam ga je Bog dao kako bismo radili duhovnu praksu da spoznamo Njega.
Često pomislim, da je moja majka radila duhovnu praksu mogla je dobiti zaštitu od utjecaja negativnih energija i mogla je imati bolji život oslobođena od duboke depresije. U mom slučaju, negativne energije su me ometale tako što su mi uvećale ego i tako što su stvorile mnogo teških i emotivno bolnih situacija u mom životu. Neizmjerno sam zahvalna Bogu što sam u stanju da smanjim svoj ego i da uz pomoć savjeta SSRF-a razvijem pozitivnije stanje uma.
10. Ponovni pronalazak Boga
Onog dana kada sam odlučila imati djecu, nisam znala da je tu sudbina odigrala svoju ulogu. Vratila sam se Bogu zbog njih. Pomažemo jedni drugima u duhovnoj praksi jer smo obitelj, ali važnije od svega jer smo bliski tragatelji. Ovo je jedno od najblaženijih duhovnih iskustava koje mi je Bog dao.
Moja vjera u Boga se svakodnevno povećava i osjećam Njegovo svakodnevno prisustvo u svim aktivnostima i situacijama. Danas ne mrzim sebe, nego volim sebe, jer je moja duša Bog, a Boga neizmjerno volim.
Predajem sve Bogu sa zahvalnošću.
“Živi život kao da si gost, da u trenutku smrti ne bi bio nesretan. Umjesto toga, biti ćeš sretan, baš kao što je i gost sretan kada se vraća kući.” – Njegova Svetost Dr. Athavale.
– Gđa Silvia Datoli, La Paz, Bolivija – Južna Amerika