U našem svakodnevnom životu, u poduzimanju bilo koje akcije, uvijek smo svjesni vlastite egzistencije jer je ona duboko ukorijenjena u nama. Ona je naša svjesnost zbog pet osjetila, uma i intelekta. Zbog toga se svi događaji pojavljuju ili su doživljeni u odnosu na samu svjesnost. Ovo postojanje, duhovnim terminom, zovemo malo ‘ja’. U drugu ruku determiniramo Dušu ili Boga unutar nas velikim ‘Ja’.

 

Kako započinjemo s duhovnom praksom, počinjemo dobivati višu moć, tj. Bog djeluje u našem životu. Kako duhovno napredujemo ova svijest Boga u našim životima i oko nas raste. Također se smanjuje fokus na vlastitu egzistenciju ili malo ‘ja’.

Duhovna emocija u životu čovjeka zamjena je njegovog ‘ja’ sa svjesnošću Boga ili Gurua (Božji princip Učenja) u jednakim intenzitetima. Intenzivna svjesnost postojanja Boga ili Gurua u bilo kojoj formi, kod obavljanja svakodnevnih aktivnosti utemeljenih na tom osjećaju i doživljavanju života utemeljenog na toj pozadini, odnosi se kao duhovna emocija (bhav/bav) prema Bogu ili Guruu.

Kada je netko u stanju duhovne emocije, njegov podsvjesni um se stapa sa Bogom cijelo vrijeme. Um i intelekt zauzimaju drugo mjesto i osoba je sposobna doživjeti bolje zajedništvo s Bogom. Prema tome u takvom stanju osoba nema nikakvih misli ili sumnji o Duhovnosti ili Bogu.

Duhovna emocija je stanje doživljeno na Putu Devocije (Bhaktiyoga/Bhaktijoga) i Putu Guruove milosti (Gurukrupaayoga/Gurukrupajoga).

Slijedi suptilna slika osobe sa duhovnom emocijom (Bhaav). Ovu je sliku nacrtao tragatelj SSRFa sa visoko razvijenim šestim čulom vizije.