Osam koraka svakodnevne duhovne prakse za brži duhovni rast

Sažetak : 

Osam koraka duhovne prakse je put koji najbolje odgovara današnjem vremenu. Da bi iskusili brži duhovni napredak i postigli svoj duhovni cilj, prakticirajte ih svakodnevno.

1. Duhovna praksa za brži duhovni rast

Ako želite duhovno rasti i svaki dan iskoristiti na najbolji mogući način, ovaj članak je za vas.

Prvo, mora se reći da je zaista blagoslov u današnjem svijetu imati više od prolazne zainteresiranosti za duhovni rast. Naročito zbog toga što za većinu ljudi u današnjem svijetu materijalni ciljevi u životu uglavnom imaju prioritet u odnosu na bilo koji duhovni cilj. Paradoksalno, ljudi jure za srećom u materijalnom svijetu, dok u stvari istinsku trajnu sreću zapravo mogu iskusiti samo oni koji duhovno rastu, čak i dok izvršavaju sve svoje svjetovne obveze.

Međutim, ne treba ni napomenuti da je to lakše reći nego učiniti.

Tragatelj, koji želi duhovno napredovati, suočava se s mnogo izazova, koje prvo treba razumjeti kako bi bili prevladani. U ovom ćemo članku s vama podijeliti detaljne korake koji će vam ako se primjene, osigurati brži duhovni napredak.

2. Izazovi s kojima se možemo suočiti u našem svakodnevnom trudu tijekom obavljanja duhovne prakse

Mnogo je izazova s kojima se tragatelj može suočiti. U nastavku su navedeni neki od glavnih problema koje smo primjetili kod tragatelja koji imaju želju za duhovnim rastom.

1. Nepravilne smjernice : Prvo, živimo u dobu informativne tehnologije i postoji obilje informacija o Duhovnosti.  Prevelika količina informacija obično zbunjuje tragatelje koji ne znaju što treba raditi i što ili koga treba slijediti. Najčešće, na nesreću, izvor smjernica nije pravi Svetac ili duhovni učitelj (tj. osoba na duhovnoj razini od 70% ili više).Tragatelji koji kreću na svoje duhovno putovanje lako mogu biti zavedeni lijepim riječima i pobožnim ponašanjem, koje možda nema stvarnu duhovnu vrijednost. Suština je da, ako netko ne obavlja duhovnu praksu prema univerzalnim načelima, neće duhovno napredovati i neće steći nikakvu duhovnu dobrobit, a izgubit će puno vremena.
2. Koji je moj sljedeći korak? : Da bi došlo do duhovnog rasta, morate učiniti sljedeći korak. Na nesreću, mnogi tragatelji desetljećima nastavljaju obavljati jednoličnu duhovnu praksu koja može uključivati posjetu vjerskim objektima, hodočašća itd. Postoji stara izreka koja glasi: „Ako uvijek radite istu stvar više puta i rezultat će uvijek biti isti”.  Ovo se odnosi i na Duhovnost kao i na bilo koje drugo polje. Ista razina prakse daje istu razinu rezultata i nema napretka. Mnogi tragatelji ne razumiju da duhovni rast zahtijeva posvećenost višim i višim razinama duhovne prakse. Oni ne postavljaju suštinsko pitanje – „Što bi trebao biti moj sljedeći korak u duhovnoj praksi?” i stoga nikada ne učine sljedeći korak, što dovodi do stagnacije.
3. Opasnosti od „uradi-sam” Duhovnosti : Kada imamo pravni problem, obratimo se odvjetniku … medicinski problem, liječniku … TV problem, TV mehaničaru i tako dalje. Međutim, kada je riječ o traženju smjernica za razumijevanje najsloženije i sveobuhvatne znanosti, a to je znanost o Duhovnosti, ljudi vrlo često osjećaju da im nije potrebna nikakva pomoć da bi se kretali svojim putem. Pazite, ovo je znanost koja, ako se prakticira pravilno, ima potencijal da nas oslobodi iz ciklusa rađanja i umiranja. Neki ljudi smatraju da će čitajući duhovne knjige ili radeći neku duhovnu praksu koja im se sviđa, moći napredovati. Naše je iskustvo da se to rijetko događa. Bez duhovnog vođe, koji je istinski duhovni učitelj, izuzetno je teško duhovno napredovati.
4. Brzina rasta je u mojim rukama : Pretpostavimo da je tragatelj, sretnim okolnostima, zaista uspio dobiti odgovarajuće smjernice od istinskog duhovnog učitelja i uspio razumjeti što je njegov sljedeći korak u duhovnoj praksi. Tada bi duhovni napredak tragatelja i dalje ovisio od njegove želje da te smjernice spusti u praksu i njegove sposobnosti da ustraje na duhovnom putu. Poznato je da na duhovno putovanje kreće veliki broj tragatelja, ali dugoročno, vrlo malo ih opstaje na tom putu. Otuda ih vrlo malo stigne do cilja. Na kraju, treba imati na umu da je Duhovnost način života kojem je redovna duhovna praksa neophodna tijekom čitavog života.

Dobra vijest je to što, unatoč brojnim preprekama koje mu život može prirediti, ako je tragatelj iskren i uistinu željan duhovnog rasta, Bog uvijek dođe pomoći tom tragatelju i postaviti ga na pravi put. Ovo je sadržano u riječima Paratpar Gurua Dr. Athavalea :

3. Put duhovne prakse u osam koraka

Kao odgovor na naprijed navedene izazove, Paratpar Guru Dr. Athavale je ustanovio Put milosti Gurua (Gurukrupayoga). Učinio je to s blagoslovom svog gurua – Sveca Bhatkaraja Maharaja (Sveca najvišeg reda). Paratpar Guru je Svetac najvišeg reda, tj. onaj koji je na 90% duhovne razine ili iznad. Put milosti Gurua sastoji se od osam duhovnih aspekata koji su temelj ovog puta. Ovaj put objedinjuje najbolje metode svih ostalih puteva duhovne prakse kako bi tragateljima pružio jedinstvenu priliku da iskuse brži duhovni rast u sadašnjem vremenu.

Osam aspekata Puta milosti Gurua (Gurukrupayoga) su :

1. Proces uklanjanja mana osobnosti (PDR ili Swabhavdosh-Nirmulan)
2. Uklanjanje ega (Aham-Nirmulan)
3. Pojanje Božjeg Imena (Nam)
4. Društvo Apsolutne Istine (Satsang)
5. Služenje Apsolutnoj Istini (Satseva)
6. Buđenje duhovne emocije (Bhav)
7. Žrtvovanje Bogu (Tyag)
8. Duhovna ljubav (Priti)

U zagradama su navedene sanskrtske riječi koje označavaju taj aspekt duhovne prakse.

Ove aspekte možemo započeti obavljati bilo kojim redoslijedom. U konačnici, za brži duhovni rast potrebno je obavljati sve aspekte jer to tragatelju daje mogućnost  iskusiti uravnoteženi duhovni rast. Ovi aspekti također pomažu tragatelju prevladati sve prepreke tj. izazove koji koče duhovni rast. S kojim aspektom tragatelj prvo treba započeti, zaista ovisi od suštine karaktera. Ako netko ima puno mana osobnosti, onda je proces uklanjanja mana osobnosti (PDR) dobra polazna osnova. Ako je netko posvećen, onda bi pojanje bilo dobro polazište. Ako je netko više orijentiran na rad, kao prvi korak može odabrati satsevu (služenje Apsolutnoj Istini).

4. Proces uklanjanja mana osobnosti

Izazovi s kojima se tragatelj suočava 

Mane osobnosti (ili nepoželjne osobine) uključuju osobine poput bijesa, pohlepe, lijenosti, nesigurnosti, emocionalnosti itd., koje su breme našeg postojanja   zato što su, osim što nas čine manje učinkovitim, stalni izvor stresa i patnje u našem i tuđem životu. Svatko ima mane osobnosti, mada različite razine i intenziteta – neki imaju više, a neki manje. Kao tragatelje, takve nas mane osobnosti lišavaju mogućnosti iskusiti bilo kakvu sreću, a da i ne spominjemo Blaženstvo, koje nam naša duhovna praksa može pružiti. Također, kada izbijaju kao reakcija na situaciju, ove mane osobnosti nas destabiliziraju.

Negativne energije iz suptilne dimenzije lako ulaze u osobu koja ima mnogo mana osobnosti. One pojačavaju reakcije koje osoba ima, što negativno utječe i na tu osobu i na druge. Na primjer, ako je bijes naša mana osobnosti i druge povrijedimo načinom na koji im se obraćamo, mi činimo grijeh. Na duhovnoj razini, energija stvorena duhovnom praksom koristi se za poništavanje grijeha. Shodno tome, negativne energije umanjuju nečiju sposobnost da istraje na svom duhovnom putu. Bez obzira na duhovni put kojim netko ide, puno mana osobnosti otežava duhovni napredak, čineći ga gotovo nemogućim.

Kako prakticiranje procesa uklanjanja mana osobnosti pomaže :

Ono što ne znamo o sebi, ne možemo popraviti. Proces uklanjanja mana osobnosti pomaže ovo ispraviti. Osmislio ga je Paratpar Guru Dr. Athavale i ne samo da pomaže tragatelju prevladati prethodno navedene izazove, već također stvara snažne temelje za duhovni rast. Ovaj proces se sastoji iz tri koraka.

1. Prikupljanje podataka / promatranje : Prvo što ova praksa čini jeste postavljanje jasne metodologije za razumijevanje vlastitih mana jer većina ljudi, iako su vrlo kritični i osuđuju druge, često nisu svjesni vlastitih mana. Koristeći metodologiju procesa uklanjanja mana osobnosti, prikupljaju se podaci o greškama koje pravimo i okolnostima koje do njih vode. Prikupljanjem takvih podataka o sebi, otvara se pogled na područja u kojima smo imali pomanjkanje znanja o sebi, a također daje i procjenu kvaliteta i snage osobnosti. Ukratko, proces reflektira našu stvarnu prirodu i pokazuje nam točno tko smo.
2. Analiza : Svaka dokumentirana greška ili nedostatak daje nam bolji uvid o nama samima. Pomaže nam analizirati što je stvarni uzrok reakcije koja nas potiče na grešku. Stječemo jasnoću o svojim greškama i nedostatcima. Na primjer, uviđamo koje se greške često ponavljaju ili koje greške utječu ne samo na nas već i na druge. Ova analiza pruža nam realniji pogled na sebe i daje nam jasniju sliku o tome tko ili što potiče reakciju.
3. Autosugestije : Nakon što smo analizirali osnovnu manu osobnosti koja uzrokuje grešku, način na koji se ona može otkloniti prilično je jednostavan. To je isprobana i testirana metoda poznata kao autosugestija (AS). Autosugestije su pozitivne rečenice koje uvježbavaju um da na pravilan način reagira na situacije. Treba ih ponoviti nekoliko puta dnevno. Postoji sedam AS tehnika. Za razliku od afirmacija, AS su prilagođene pojedincu i situaciji u vezi s greškom. Na ovaj način, možemo započeti proces eliminiranja vlastitih mana i živjeti blaženim, sretnijim i svrsishodnijim načinom života – onakvim kakav bi trebao biti.

Pogledajte odjeljak o PDR procesu da biste detaljnije razumjeli ovaj proces.

5. Proces uklanjanja ega

Izazovi s kojima se tragatelj suočava 

Ego je najveći kamen spoticanja na našem duhovnom putovanju jer nas u duhovnom smislu razdvaja od doživljavanja Božanskog ili Boga u nama. Ego vodi naš život na osnovu uvjerenja da je naše postojanje ograničeno s naših pet čula, umom i intelektom. U praktičnom smislu, to znači imati misli kao što su – moje ime, moje tijelo, moj izgled, moje obrazovanje, moj položaj, moja obitelj, moji uspjesi itd. Čini se da su ove „moje” misli ono što treba biti sve nečijeg postojanja. Ne razmišlja se dalje od ovog ograničenog pogleda na život. Svi se mi u različitom stupnju uglavnom identificiramo s ovim nižim pogledom na sebe. S druge strane, duhovni rast znači prevladavanje našeg nižeg ja, uključujući naših pet čula, um, intelekt i doživljavanje Duše ili Božjeg principa koji prebiva u svakome od nas.

Ego nas sprječava da iskusimo Božji princip u nama. Iako sve mane osobnosti nastaju iz ega, ego je suptilnije prirode. Ego se manifestira na bezbroj načina. Uobičajene, ali i ne tako često poznate manifestacije ega uključuju – ponos, superiornost, inferiornost, držanje lekcija drugima, misli da smo u pravu, autoritativan nastup, glasan govor, očekivanja, težnju za pohvalom, podvojenost, razmišljanje o vlastitom izgledu, sebičnost, stalno pričanje o sebi i svojoj obitelji, misao da našoj želji treba dati prednost itd.

Ovo bi vam trebalo dati ideju o mnogobrojnim aspektima ega.

Bez obzira na duhovni put kojeg slijedimo, duhovni napredak se ne događa ako osoba ima visok ego.

Kako ova praksa pomaže

Da bismo duhovno napredovali, trebamo smanjiti svoj ego. Alternativa ne postoji. Međutim, naš ego je toliko duboko ukorijenjen u nama da ga nije lako eliminirati čak i kada obavljamo duhovnu praksu. Dakle, umjesto da mislimo kako će naš ego biti automatski eliminiran obavljanjem duhovne prakse, trebamo se svjesno potruditi smanjiti ga. U nastavku je naveden trud koji se može uložiti na praktičnoj razini za smanjenje ega :

• Molitve : Kada se iskreno, s poniznošću molimo Bogu, izražavamo svoju nemoć. Ovo pomaže u smanjenju ega. Neki primjeri molitvi koje možemo izgovarati da bismo smanjili ego su :
  • O Bože, daj mi svijest o aspektima koji podižu moj ego..
  • O Bože, postavi me u društvo takvih osoba i stvori takve situacije koje će mi pomoći u smanjenju mog ega.
  • O Bože, molim te pomozi mi da prihvatim sve kritike kao i greške na koje mi drugi ukazuju.
• Razvijanje kvalitete razmišljanja o drugima pomaže smanjenju ega. U praktičnom smislu to znači da se trebamo potruditi razmišljati o drugima. Na primjer, kada vidimo da je netko od članova naše obitelji opterećen poslom, možemo ponuditi našu pomoć tamo gdje je to potrebno, kao na primjer peglanje odjeće i slično.
• Obavljanje fizičkih poslova poput pranja posuđa, spremanje kuće itd. pomaže bržem smanjenju ega. Da bi stekli veću duhovnu dobrobit, možemo se pomoliti da posao obavimo kao satsevu (Služenje Bogu).
• Razmislite koliko je Univerzum ogroman i koliko smo mi mali u usporedbi s njim. Ili, pomislite na beskonačnost vremena i koliko je naš život kratak u usporedbi s njim. Takve misli su korisne za smanjenje ega.
• Održavanje perspektive ili duhovne emocije (Bhav) da se sve događa prema Božjoj volji ili zahvaljujući Bogu. Na primjer, u svjetovnom životu trebalo bi imati duhovnu emociju „Bog me je naučio” umjesto „Inteligentan sam i diplomirao sam na Sveučilištu Harvard”, „Bog mi je omogućio sklapanje braka” umjesto „Oženio sam se” itd.
• Pružanje zahvalnosti : Izražavanjem zahvalnosti, podvojenost (ja sam to učinio) nudi se Guruu ili Bogu, a to pomaže u smanjenju ega. Da biste saznali više, pogledajte naš članak o zahvalnosti kao obliku molitve.

Da biste saznali više pogledajte naš odjeljak kako smanjiti ego.

6. Pojanje Božjeg Imena

Izazovi s kojima se tragatelj suočava

Jedan od najčešćih izazova s kojima se tragatelj suočava jest nedostatak vremena. Često čujemo tragatelje kako kažu da ne mogu naći vremena za redovno obavljanje duhovne prakse. U današnje vrijeme, svakodnevni život je prepun stresa i napetosti i teško je pronaći vrijeme za bavljenje duhovnom praksom. Pod pretpostavkom da tragatelj i nađe vremena za obavljanje duhovne prakse, kao što je meditacija, na primjer, ni tada to ne može raditi kontinuirano tijekom dana.

Kako pojanje Božjeg Imena pomaže

Zbog toga su Mudraci preporučili da je u trenutnoj eri pojanje Božjeg Imena najbolja duhovna praksa, jer se nečujno može obavljati u našem umu tijekom cijelog dana. To je duhovna praksa koja je laka za izvođenje i koja ne ovisi o vremenu ili mjestu. Budući da se pojanje može raditi neprekidno, to pomaže u razvijanju kontinuiteta u duhovnoj praksi.

Štoviše, za duhovni rast je neophodna duhovna energija. Božje Ime ima ogromnu Božansku energiju. Pojanjem Božjeg Imena upija se Božanska energija. Što tragatelj tijekom pojanja ima bolju koncentraciju, to ima veću dobrobit od ove .duhovne prakse. Kada tragatelj pojanje obavlja s duhovnom emocijom, dobrobit se višestruko povećava.

Još jedna prednost pojanja jest ta što pomaže u brisanju negativnih impresija naših mana osobnosti iz podsvijesti. Podsvijest čovjeka sadrži milijune impresija i može proći mnogo godina pa čak i života da bi se psihološkim sredstvima prevladale neželjene osobine. Ovaj se proces ubrzava ako se poja Božje Ime zbog toga što redovno pojanje uspostavlja „centar Bogoljublja” u našoj podsvijesti koji počinje nadjačavati ostale impresije u podsvijesti. Dakle, ostale negativne impresije počinju automatski gubiti snagu i njihov učinak na osobu se smanjuje.

Duhovna energija dobivena pojanjem pomaže u duhovnom napretku. SSRF preporučuje pojanje Božjeg Imena prema religiji rođenja ili || Om Namo Bhagavate Vasudevaya || (pojalica koja najviše pogoduje duhovnom rastu do 2025. godine). Uz ovo, preporučuje se i pojanje „Sri Gurudev Datta”. To je zaštitna pojalica koja pomaže u zaštiti od duhovnih ometanja koja izazivaju nezadovoljna suptilna tijela naših preminulih predaka.

Posjetite naš članak „Započnite svoje duhovno putovanje” da biste saznali više o tome koje Božje Ime pojati. Također, možete posjetiti naš odjeljak o pojanju da biste saznali više o tome.

7. U društvu Apsolutne Istine (Satsang)

Izazovi s kojima se tragatelj suočava

Na duhovnom putu, tragatelju će često biti potrebna duhovna pomoć. To može uključivati situacije :

• prilikom postavljanja pitanja o Duhovnosti
• prilikom razjašnjavanja sumnji u pogledu Duhovnosti ili njegove duhovne prakse
• dobivanja neophodne podrške u vrijeme kada se javi nedostatak želje, negativno razmišljanje, gubitak usredotočenosti, neznanje kako prevladati prepreke itd.
• dobivanja pomoći u vezi duhovnog iscjeljivanja

Bez pomoći odgovornih tragatelja i ostalih tragatelja, tragatelji ponekad mogu osjećati da su preplavljeni preprekama, koje se s vremena na vrijeme mogu pojaviti na njihovom duhovnom putu. To ih može dovesti   čak i do prestanka obavljanja duhovne prakse i odustanka od svojih duhovnih ciljeva.

Kako satsang pomaže

Riječ satsang je sanskrtska riječ gdje se „Sat” odnosi na Apsolutnu Istinu, tj. Boga, dok „sang” znači „u društvu sa”. Prema tome, satsang znači biti u društvu Apsolutne Istine. To se obično postiže ako ste u društvu ostalih tragatelja i Svetaca gdje se razgovara o teorijskim i praktičnim aspektima Duhovnosti. Satsang je okruženje pogodno za njegovanje tragatelja i pružanje pomoći u njihovoj duhovnoj praksi.

Kolektivna duhovna energija koja je prisutna zahvaljujući mnogobrojnim tragateljima koji prisustvuju satsangu, potiče ih da istraju u svojoj duhovnoj praksi. Odlazak na bogosluženje, čitanje duhovnih tekstova koje su napisali Sveci, boravak u društvu prijatelja tragatelja (pod vodstvom Sveca) kao i posjeta istinskom Svecu ili Guruu, primjeri su satsanga vrhunske kvalitete.

Na skali od 1 do 100, s obzirom na značaj vrste duhovne prakse, približna važnost pojanja Božjeg Imena je 5%, dok je boravak na satsangu i u društvu Svetaca 30%. Ovi postotci, dobiveni istraživanjem zasnovanim na duhovnoj znanosti (korištenjem naprednog šestog čula), ističu važnost satsanga.

Prisustvovanje satsangu pruža nam nebrojene dobrobiti, a neke od njih su sljedeće :

• Redovnim prisustvom satsangu tragatelj stječe uvjerenje, želju i entuzijazam da ustraje u svojoj duhovnoj praksi.
• Božanska svjesnost (Chaitanya) prisutna na satsanzima pomaže dati tragatelju duhovnu energiju neophodnu za njegovu duhovnu praksu.
• Među tragateljima koji prisustvuju satsangu razvija se osjećaj bliskosti što pomaže lakšem razvijanju ljubavi prema drugima.
• Iz truda koji ulažu drugi tragatelji prisutni na satsangu u svoju duhovnu praksu, možemo puno naučiti.
• Tijekom satsanga, tragatelj može doživjeti višu razinu duhovnog iskustva od onoga na koju je navikao, što pomaže da se poveća njegova vjera u Duhovnost.

U današnje vrijeme je vrlo teško obavljati duhovnu praksu. Potrebna nam je podrška drugih tragatelja i pomoć duhovno naprednih osoba   na našem daljnjem duhovnom putovanju. Zbog toga SSRF održava redovne tjedne online satsange koji su besplatni i pridaje im veliku važnost. Kliknite ovdje da biste prisustvovali satsangu.

Također, da biste saznali više o ovom vidu duhovne prakse, možete posjetiti naš odjeljak o satsangu.

8. Služenje Apsolutnoj Istini (Satseva)

Izazovi s kojima se tragatelj suočava

Jednom kada tragatelji otkriju Duhovnost u svom životu, imaju potrebu da u slobodno vrijeme nešto čine kako bi služili Duhovnosti. Ponekad, zbog nedostatka smjernica, završe obavljajući neke društvene usluge ili dobrotvorne aktivnosti, što nije jednako služenju širenja Duhovnosti. S aktivnostima kao što su društveni ili dobrotvorni rad, postoji rizik od povećanja ega osobe iz razloga što socijalni radnici neizbježno dobivaju misli kao što su – „Vidi koliko sam napravio”, „Činim tako dobar posao za društvo”, „Ja sam tako dobra osoba” itd., što se u duhovnom smislu izjednačava s podvojenošću. Bavljenje socijalnim pitanjima kao što su siromaštvo, loša zdravstvena zaštita itd. može povećati njihov emocionalizam, što zauzvrat povećava njihov ego. Ako se dobrotvorni rad ne radi s pravom perspektivom, riskira se stvaranje novih računa uzimanja i davanja (karmičkih računa) s ljudima kojima se pomaže. Da biste saznali više, pogledajte naš članak o tome smatra li se društveni rad duhovnom praksom.

Kako satseva pomaže

Satseva znači služenje Apsolutnoj Istini, što znači služenje Božanskoj misiji, širenjem Duhovnosti (i treba se obavljati prema univerzalnim duhovnim načelima). Započinjanje satseve dovodi do dramatičnog napretka u našoj duhovnoj praksi, jer nam daje mnogobrojne prilike za duhovni rast. Na skali od 1 do 100, s obzirom na značaj vrste duhovne prakse, približna važnost pojanja Božjeg Imena je 5%, dok je boravak na satsangu i u društvu Svetaca 30%, kao što je prethodno spomenuto. U usporedbi sa ove dvije prakse, značaj satseve je 100%.

Kada sudjelujemo u Božansko jmisiji širenja Duhovnosti, On postaje zadovoljan nama jer Bog vidi da nismo sebični i ne razmišljamo samo o svom osobnom duhovnom rastu, već i o tome kako drugi mogu duhovno napredovati. Ovo nam pomaže upiti Božansku kvalitetu ekspanzivnosti. To je slično načinu na koji Bog brine o duhovnom napretku svih bića. Dakle, radeći satsevu upijamo ovu Božansku kvalitetu što dovodi do bržeg duhovnog napretka.

Služenje Bogu ili satseva u sebi objedinjuje sve ostale korake duhovne prakse :

• Dok radimo satsevu, opažamo svoje greške, dobivamo povratne informacije od drugih tragatelja i to nam pomaže da postanemo duhovno introvertni (antarmukh) pa se tako odvija PDR.
• Kasnije, tragatelji počinju raditi satsevu sa osjećanjem zahvalnosti jer osjećaju koliko Bog čini za njih u životu. Tako satseva budi duhovnu emociju.
• Što je najvažnije, satseva nas ujedinjuje konceptom poznatim kao samashti duhovna praksa, a to je pomaganje društvu da duhovno raste. U sadašnjoj eri, važnost samashti duhovne prakse je približno 70%, dok vyashti duhovne prakse, koja se obavlja za osobni duhovni rast, iznosi 30%.
• Ulaganjem svog vremena i truda za Božansku misiju, ostvaruje se žrtvovanje svoga tijela, uma i intelekta.
• Također, kada radimo satsevu s drugima, to nam pruža šansu učiti od njih i prakticirati razmišljanje o drugima, tako da korak po korak razvijamo Božansku ljubav (Priti).

Zahvaljujući milosti i smjernicama Paratpar Gurua Dr. Athavalea, SSRF je razvio platformu za tragatelje da mogu raditi satsevu u skladu sa svojim vremenom, interesom i sposobnošću. Mnogi tragatelji, iz različitih dijelova svijeta, pridružili su se ovoj platformi kako bi ponudili svoje vrijeme i vještine za različite vrste satseva kojima se širi Duhovnost. Neke od satseva uključuju prevođenje knjiga ili članaka, pomoć u organiziranju i izvođenju predavanja i duhovnih radionica, satseve povezane sa stranicama SSRF-a na društvenim mrežama, pisanje članaka i blogova, učešće u održavanju i razvoju web stranice SSRF-a i još mnogo toga. Pozivamo naše čitatelje koji su zainteresirani za obavljanje satseve da nas kontaktiraju na našem LiveChat-u.

Da biste saznali više o satsevi, posjetite naš odjeljak Služenje Bogu-Služenje Istini(Satseva).

9. Buđenje duhovne emocije (bhav)

Izazovi s kojima se tragatelj suočava 

Zamislite da se bavite nekom aktivnošću ili profesijom bez ikakve strasti. Čitavu aktivnost obavljati ćete tromo i bez entuzijazma. Isto je i s duhovnom praksom. Vrlo često, kada tragatelji započnu duhovnu praksu, rade ono što se od njih očekuje u duhovnoj praksi, ali ne mogu iskusiti osjećaj Božanskog zato što ne znaju kako probuditi duhovnu emociju. Međutim, jednom kada osjete bhav, prati ih Božanska blagodat u životu i duhovnoj praksi

Kako Bhav pomaže i kako ga probuditi

Postoji izreka: Gdje postoji duhovna emocija (Bhav), tu je i Bog.

Ova izjava nam ukazuje na ogromnu važnost našeg truda za buđenje duhovne emocije. Pa, što je bhav? Ovaj vrhunski duhovni osjećaj ne može se opisati riječima. Bhav je osjećaj jedinstva s Bogom. Ali kakav je to osjećaj?

Obično smo svi izuzetno svjesni svog postojanja. Međutim, kada se potrudimo probuditi duhovnu emociju, imamo priliku iskusiti prisustvo Boga. To je vrhunski osjećaj kada osjećamo da smo u zajednici s Božanskim. U ovom stanju ne postoje potrebe ni želje, već samo osjećaj Blaženstva, ljubavi, zahvalnosti i osjećaj jedinstva s Bogom. Često je praćen nekim fizičkim manifestacijama kao što su suze, drhtanje itd. Daje smisao svemu što radimo u okviru duhovne prakse i unosi suštinu Božanskog u naš život. Osjećamo da je Bog ili Guru pored nas i korača s nama. U tom trenutku stres nestaje. Što je snažnija duhovna emocija, to je snažniji osjećaj bliskosti s Bogom.

Ponekad se naša duhovna emocija spontano probudi kada osjetimo zahvalnost prema Bogu ili se sjetimo koliko je Bog učinio za nas. Međutim, važno je da se neprestano trudimo na razini uma i intelekta kako bismo povećali svoju duhovnu emociju i da bi ona postala stalna u našem životu.

Pred nama je nekoliko jednostavnih koraka za buđenje duhovne emocije. 

• Sve naše dnevne aktivnosti možemo obavljati s osjećajem da radeći ih, služimo Bogu. Na primjer, kada čistimo kuću, možemo imati duhovnu emociju i razmišljati kao da čistimo Božji dom. Kada pripremamo jelo, možemo njegovati duhovnu emociju da pripremamo obrok za Boga. Dok smo na poslu, možemo imati osjećaj da obavljajući naše dužnosti služimo Bogu itd.
• S osjećajem zahvalnosti možemo se prisjetiti svih teških vremena kada smo osjetili Božju pomoć i kada je situacija riješena zahvaljujući Njegovoj milosti. Također, možemo se sjetiti svih duhovnih iskustava koja nam je podario tijekom našeg duhovnog putovanja da bi učvrstio našu vjeru. Imati osjećaj zahvalnosti je važna komponenta za postizanje duhovne emocije.

Važna stvar koju treba zapamtiti jest da nećemo neprekidno moći ostati u stanju Bhav-a. Međutim, zapamtite, to je cilj koji pokušavamo dostići. Biti u kontinuiranom stanju Bhav-a moguće je na naprednoj duhovnoj razini. Dakle, nemojte se obeshrabriti ako u početku niste u stanju iskusiti Bhav. Važnije je da se kontinuirano trudite u buđenju Bhav-a. Kada se iskreno potrudimo, tada nam Bog daruje iskustvo Bhav-a i Njegovo Božansko prisustvo. Za više informacija o trudu koji možemo učiniti da bi iskusili Bhav, pogledajte naš odjeljak o buđenju duhovne emocije.

10. Žrtvovanje Bogu (Tyag)

Izazovi s kojima se tragatelj suočava

Mnogi tragatelji ne znaju kako nastaviti svoju duhovnu praksu. Jedan od glavnih čimbenika koji doprinosi tome je što su navikli na svoju zonu udobnosti u skladu s uhodanom rutinom i ne žele izaći van nje. Stoga oni ne čine sljedeći korak u svojoj duhovnoj praksi.

Također, ljudi imaju razne vezanosti – bilo fizičke ili emocionalne. Imaju lažnu predstavu da će im stvari za koje su vezani donijeti trajnu sreću. Ali to je tako daleko od istine. Kao što znate, živimo u svijetu koji se neprestano mijenja i same stvari za koje smo vezani mogu nam donijeti neizmjernu tugu kada se promjene. Odustajanje od vezanosti i kretanje izvan zone udobnosti je lakše reći nego učiniti.

Pa, što je rješenje za to?

Kako žrtvovanje Bogu pomaže i kako ga činiti

Duhovna praksa žrtvovanja uključuje zajednički trud u žrtvovanju tijela, uma i bogatstva kako bi se služilo Bogu ili pomoglo u Njegovoj misiji širenja Duhovnosti.

Međutim, kada se spomene „žrtvovanje”, „uzdržavanje” ili „odricanje od stvari” neki od nas mogu pogrešno razumjeti da to znači da se moramo odreći svog svjetovnog života. Netko može pomisliti: „Što ako dam, a za uzvrat ne dobijem ništa?” To nas može učiniti bojažljivim i neodlučnim u usvajanju ovakvog oblika duhovne prakse.

Važno je razumjeti suštinu ove prakse. To treba učiniti iz ljubavi i u tom slučaju nikada ne postoji osjećaj žrtvovanja. Svjetovni primjer koji nam može pomoći da shvatimo ovakvu vrstu žrtve jeste žrtva koju roditelji čine za svoju djecu. Oni prolaze kroz mnoge poteškoće i žrtvovanja kako bi svojoj djeci pružili najbolje. Nikada to ne osjećaju kao žrtvu jer to rade s ljubavlju. Žrtvovanje, kao duhovna praksa je slično. Jedina razlika je u tome što ovdje vraćamo dio onoga što smo dobili od samog Stvoritelja, da bismo Mu služili. Ali za ovo je potrebno potruditi se, iako i tada može postojati neodlučnost da se izađe iz zone udobnosti i da se žrtvuje vlastiti um, tijelo ili bogatstvo.

Dakle, može se početi s malim oblicima žrtvovanja. Recimo da imate naviku da po sat vremena besciljno lutate na društvenim mrežama, poput Facebook-a i provjeravate broj lajkova koje vaše objave imaju. Tada bi mala žrtva s vaše strane mogla biti da to vrijeme provedete u duhovnoj praksi koncentriranog pojanja Božjeg Imena. Primijetit ćete da svaki put kada se odlučite približiti Bogu ili da Mu služite, stječete neku dobrobit – koja može biti na fizičkoj ili mentalnoj, ali uvijek na duhovnoj razini.

Kada ponudimo sebe – bilo da se radi o umu, tijelu ili bogatstvu – u sebi stvaramo prostor za primanje. Kada se potrudimo izaći van svoje zone udobnosti i napravimo korak ka Bogu, iskusićemo da On čini mnogo više za nas. To nam daje vjeru da žrtvujemo sve više i više od svog svjetovnog života da bismo iskusili Božansko.

Neki od načina na koji se možemo žrtvovati su :

• da se odreknemo svog slobodnog vremena I da služimo Bogu
• da ponudimo svoje talente i vještine da služimo Njegovoj misiji
• da doniramo za pomoć u širenju Duhovnosti
• čak i ako nemamo ništa i dalje imamo fizičko tijelo pa tako možemo pomoći u čišćenju prostorija pred početak duhovne radionice.

Žrtvovanje se može obavljati prema nečijem talentu i mogućnostima. Kako se kvaliteta i kvantiteta naše duhovne prakse povećavaju, naša želja za žrtvovanjem se automatski povećava. Na kraju, ipak, moramo žrtvovati sve svoje vezanosti za tijelo, um i bogatstvo. Tek kada se u potpunosti odreknemo svog svjetovnog načina života i svih vezanosti koje s njim dolaze, možemo u potpunosti iskusiti Boga.

Da biste saznali više pogledajte naš odjeljak o žrtvovanju Bogu.

11. Duhovna ljubav (Priti)

Izazovi s kojima se tragatelj suočava 

Surova stvarnost današnjeg svijeta jest da je većina ljudi usredotočena na sebe. Rijetki su ljudi koji iskreno misle na druge i stavljaju druge ispred sebe bez ikakvog skrivenog motiva.

Dakle, ako bismo sagledali ljubav u cjelini i razmišljanja o drugima, na jednom kraju ovog spektra bi se nalazila usredotočenost na sebe, dok bi s druge strane postojala bezuvjetna ljubav prema drugima. Božja ljubav, koja je duhovna ljubav ili Priti je oličenje bezuvjetne ljubavi prema drugima. Sveci na vrlo visokoj duhovnoj razini pokazuju ovaj oblik nesebične ljubavi prema drugima kao i prema cijeloj Božjoj kreaciji.

To je ta, jedinstvena Božanska kvaliteta koja Ga čini toliko dragocjenim čitavom čovječanstvu i svim suptilnim entitetima u duhovnoj dimenziji.

Ako se tragatelj želi stopiti s Bogom, ma gdje god se on nalazio na ovom spektru, mora se potruditi da pređe na stranu bezuvjetne ljubavi prema drugima. Slično kao što se ulje i voda ne mogu spojiti zbog svojih različitih svojstava, tako se ni samoživi čovjek ne može stopiti s Bogom čija je kvaliteta Priti, bezuvjetna ljubav. Međutim, pokazati osjećaje nesebične ljubavi dok smo okruženi sebičnim i samoživim svijetom nije lako. U današnjem smo svijetu uvjetovani da sebe stavimo na prvo mjesto plašeći se da nas drugi ne iskoriste jer nas smatraju blagima.

Pa, kako se u današnjem svijetu pretvoriti u ekspanzivnu osobu koja voli?

Tu dolazi korak o učenju i prakticiranju duhovne ljubavi (Priti).

Kako prakticiranje Priti pomaže tragatelju

Ako postoji išta što nadilazi sve granice, onda je to ljubav.

Možemo imati duhovno znanje, ali ako nemamo ljubavi, ljudi neće osjećati bliskost s nama.

Ljubav se treba ispoljiti u svakom našem postupku, govoru i ponašanju prema svakom živom biću, pa čak i prema neživim predmetima i mora dolaziti iznutra. Ne možemo se pretvarati. Bog je tvorac cijelog Univerzuma i mi moramo konačno doći do faze u kojoj ćemo razmišljati da smo dio tog Univerzuma, tj. da smo jedno s Univerzumom. Jedino se tada možemo sjediniti s Bogom.

Ali ne možemo se preko noći transformirati u ljude koji posjeduju bezuvjetnu ljubav za druge.

Dakle, moramo započeti s malim, svakodnevnim trudom. Neki primjeri dati su u nastavku :

• Činiti stvari za druge i truditi se da ih činimo na način kako drugi požele
• Činiti prema „željama drugih” umjesto prema „vlastitim željama” važan je trud u prakticiranju ovog koraka
• Govoriti tiho, ponizno i s ljubavlju
• Truditi se u procesu uklanjanja mana osobnosti (PDR proces) kako bi smanjili očekivanja prema drugima
• Biti nekritičan i ne osuđivati druge i imati više razumijevanja i tolerancije prema drugima
• Činiti stvari nesebično
• Imati duhovnu emociju da kada činimo nešto za druge, mi služimo Bogu, što nam u osnovi pomaže da vidimo Boga u svemu i svakome
• Prakticirati empatiju prema drugima i njihovim prilikama
• Poštovati druge i biti zahvalan prema njima
• Prakticirati opraštanje, ali na način ne samo da oprostimo, već i da zaboravimo incident
• Pomagati drugima da shvate važnost Duhovnosti i pomagati im da je prakticiraju

U početku se ovo može vježbati s tragateljima i osobama koje volimo. Korak po korak, možemo proširiti ovu praksu na prijatelje, kolege na poslu, poznanike, zatim na ljude koje ne poznajemo, životinje, nežive predmete i na kraju čak i na naše neprijatelje.

Dok ulažemo takav trud, on postaje dio naše svakodnevne rutine i mi postajemo ljubazniji prema drugima. Doživljavamo blaženi osjećaj nesebičnim služenjem drugima bez ikakvih očekivanja. To nas potiče da činimo više i više. U početku se moramo više truditi razmišljajući na ovaj način o drugima, a kasnije nakon dostizanja duhovne razine od 70%, tj. nakon dostizanja Svetosti, počinje se razvijati istinski Priti.

Da biste pročitali više, posjetite naš odjeljak o duhovnoj ljubavi (Priti).

12. Conclusion

Prema znanosti o Duhovnosti, osnovna svrha života je duhovno rasti. To je najplemenitiji od svih ljudskih ciljeva i pothvata. Kretanje prema krajnjem cilju u Duhovnosti daje nam dar doživljavanja Blaženstva, vrhunskog oblika sreće koji ne ovisi ni o čemu. U ovom stanju, čovjek je u Blaženstvu bez obzira na svoju situaciju. Utjecaj ljudi koji su na naprednoj duhovnoj razini je takav da se njihov pozitivan utjecaj proteže i na sve oko njih.

Prema podacima UN-a, prosječan životni vijek osobe je približno 72 godine. To nam daje nešto više od 50 godina, kao odrasloj osobi, (ili otprilike 18 250 dana) da postignemo svoj cilj. U ovisnosti od toga koliko godina imate dok čitate ovaj članak, kao tragatelj, shvatit ćete da vam je preostalo ograničeno vrijeme za postizanje ovog duhovnog cilja. Još ozbiljnije, ako ne dostignemo donju granicu duhovne razine, zakon karme (sudbina) garantira da ćemo se ponovno roditi na Zemlji kako bismo riješili svoju karmu. Ponovno rođenje na Zemlji u sadašnjoj eri Kaliyug (Kalijuga) uglavnom podrazumijeva više patnje nego sreće u životu.

Stoga, ako postoji jedna stvar koju nikada ne možemo vratiti – to je vrijeme, a ako postoji jedna stvar koja može proći munjevito –  je opet vrijeme. Jednog dana se samo probudimo i shvatimo da smo se približili posljednjem razdoblju svog života i pitamo se kamo je to vrijeme otišlo. Dakle, tragatelj koji želi duhovno napredovati, treba iskoristiti svaki dan za svoju duhovnu praksu, jer duhovni rast do viših duhovnih razina može potrajati cijeli život. Molimo se da tragatelji iskoriste ovo znanje i prihvate osam koraka duhovne prakse „Puta milosti Gurua (Gurukrupayoga)” i osjete dobrobiti bržeg duhovnog napretka.