1.2 Realnost života

Duhovno istraživanje je pokazalo da je u cijelom svijetu prosječan čovjek sretan samo 30% vremena, a da je 40% vremena nesretan. Ostalih 30% vremena čovjek je u neutralnom stanju kada ne doživljava niti sreću ni nesreću. Na primjer, kada ide ulicom, ili radi uobičajene poslove, tada nema ni sretne ni nesretne misli.

Jedan od čimbenika koji pridonosi dvojbi o više nesreće u našem životu je naš školski sustav. On je programiran tako da nas uči velikom broju predmeta, ali nastavnim planom nije predviđeno da studenti slušaju predmet o trajnoj sreći. Nitko nas formalno ne uči kako biti sretni, neovisno o situaciji s kojom se suočavamo u životu.

Možemo sresti uglađenog gospodina s impresivnom vizitkartom koji pri suočavanju sa nekim financijskim gubitkom postaje depresivan i sklon samoubojstvu. Možemo sresti gospođu kojoj se na radnom mjestu dive zbog ogromnog doprinosa razvoju poduzeća, a koju muž vara i ponižava koristeći činjenicu da se ona osjeća emotivno nesigurnom.

Netko marljivo uči i polaže mnogo ispita ne bi li ostvario početnu prednost i mogućnost za savršeni posao koji bi mu osigurao sreću udobnog života.

• Život je u stalnom stanju promjene. Ne možete jamčiti da će svi aspekti vašeg života ostati jedanki i nepromijenjeni. Na primjer, vaša poslovna, financijska, obiteljska situacija i sl.
• Trebamo naučiti razviti tehniku koja omogućava stvaranje zaliha unutarnje snage kako bismo se suočili s teškim vremenima, jer nikad se ne zna čeka li nas iza ugla neka, ne baš ugodna životna situacija.
• Postoji izreka: “Nemojte čekati da iskopate bunar onda kada ste žedni, već prvo iskopajte bunar tako da se možete napiti vode kad budete žedni”.