Pored svijeta koji se može opaziti putem pet čula, uma i intelekta, postoji golem suptilni svijet koji se ne da razumijeti tim medijima. Veličina suptilnog svijeta u usporedbi sa grubim, materijalnim svijetom je 1 naprama beskonačnom. Ovaj suptilni svijet u velikoj mjeri utječe na naše živote. Neki ljudi imaju sposobnost ne samo opažati taj svijet već i reproducirati ono što je opaženo u obliku crteža/slika. Ovi 'suptilni crteži' javljaju se kao važno sredstvo u istraživanju i razumijevanju suptilnog svijeta, njegovog utjecaja na čovječanstvo i utjecaja različitih čovjekovih intervencija na njega. U ovom odjeljku, upoznajemo svoje čitatelje sa nekim privilegiranim osobama koje mogu opažati suptilni svijet i pokazati što opažaju kroz crteže, koje zovemo 'suptilnim crtežima'.
Tragatelji za Bogom koji crtaju suptilne crteže
Vremenom ćemo predstaviti svakog od ovih tragatelja ponaosob.
Gđa Yoya Vallee, Francuska
|
Većina ljudi ne može proniknuti u suptilni svijet. Činjenica da u njemu ima puno više nego što tjelesni vid može vidjeti je ponekad za većinu teško prihvatljiva. Međutim, mnogi tragatelji u Spiritual Science Research Foundation-u imaju sposobnost poimanja suptilnog svijeta u različitim stupnjevima. Neki tragatelji su sposobni spoznati različite stvari u svezi sa Duhovnošću kao što su Božanska energija, Božanska svjesnost, duhovi (demoni, vragovi, negativna energija) itd. u stanju meditacije ili na drugi način. Neki od njih su umjetnici.
Sljedeće karakteristike izdvajaju gospođu Yoyu Vallee kao umjetnicu suptilnih crteža.
• Ona ima širok obujam crtačkih stilova
• Crta prilično brzo
• Prilikom crtanja joj nije potrebna gumica za brisanje
• Neke od vizija koje dobija su u skladu sa religijom kojoj pripada tj. Kršćanstvom
• Ona je kadra spoznati suptilne stvari u budnom stanju tj. bez ulaženja u stanje meditacije
Prijepis intervjua sa gospođom Yoyom Vallee od 12. siječnja 2006.
P: Možete li nam reći nešto o vašem djetinjstvu?
O: Rođena sam u Beogradu u Jugoslaviji, 25. travnja 1980. godine. Sa deset mjeseci sam uslijed bolesti zadobila oštećenje sluha od 70%. Kao posljedica toga govor mi se sporije razvijao. Od 12. mjeseca sam nosila slušne aparate. Školovanje sam započela u specijalnoj školi za djecu sa oštećenim sluhom. Potom sam koristila naprave kao što su mikrofon i slušalice za razvoj sluha.
P: Kakav je vaš sluh sada?
O: I moj sluh i govor su se popravili, ali je to i dalje daleko od dobrog. Mogu razumijeti govor osobe koja je udaljena nekoliko metara jer dobro čitam sa usana. Imam fotografsko pamćenje i moje oči su moje uši. Primjećujem puno detalja na koje drugi ne obraćaju pozornost. Moja vizualizacija je također jako dobra.
P. Kao dijete sa djelimično oštećenim sluhom, kakva sjećanja iz djetinjstva nosite?
O: U tom uzrastu je to više bio razlog za brigu za moje roditelje nego za mene. Unatoč svemu, imala sam sreću imati normalno djetinjstvo. Čak i kao dijete sam voljela crtati. Moji prvi crteži su nastali kad sam imala samo dvije godine. Već u toj dobi sam pokazivala dobru kontrolu nad olovkom i vrlo precizno sam znala nacrtati leptira. Nekoliko mojih crteža iz ranog djetinjstva prikazuju anđele a da ih nisam zbilja vidjela. Sa pet ili šest godina nacrtala sam svog prvog savršenog anđela.
P: Da li želite reći da ste već sa šest godina imali dovoljno razvijenu moć vizualizacije?
O: To nije bila konvencionalna vizualizacija umjetnika. To su bile vizije. Sa šest godina sam počela dobijati vizije. U trenucima u kojima nisam mislila ni na što određeno, mentalno bih vizualizirala sliku. Nisam na to obraćala pažnju jer su to obično bili samo dijelovi slike kao što je olovka u ruci ili samo polovica slike koja nije imala nikakvog smisla ili ponekad cijela slika koja nije imala nikakvo značenje. Obično bih zaboravljala takve slike. Ali, dvije ili tri godine kasnije, počela sam vizualizirati cijelu sliku u kompletnom kontekstu.
Kad sam imala sedam godina, doživjela sam viziju slike na kojoj su bile oči na krilima i životinja sa krilima, koju sam i nacrtala. Nekoliko mjeseci kasnije, sa ocem sam posjetila crkvu Svete Petke u Beogradu. Tamo sam na zidovima i plafonu crkve vidjela istu sliku koja mi se javila u viziji. Bila sam jako uzbuđena i šokirana. Potom sam ocu ispričala viziju koju sam imala nekoliko mjeseci ranije.
P: Da li ste se školovali za profesionalnu umjetnicu?
O: Da, pohađala sam školu crtanja, ali to je bilo više iz strasti za crtanjem nego iz želje da to izaberem kao karijeru. Umjetnik iz Beograda me je usmjeravao u unapređivanju moje umjetnosti. Kad sam imala 12 godina preselili smo se u Washington, D.C., USA. Tamo sam godinu dana učila crtanje u školi za mlade Torpedo Factory Artists, a zatim u City of Falls Church Community Artists školi. Slijedeće dvije godine pohađala sam ljetnu školu prestižne Corcoran škole umjetnosti u Washingtonu. Tijekom tog vremena sam izgubila interes za pohađanje škola umjetnosti jer je od nas traženo da crtamo samo preslike objekata, dok sam ja željela crtati neovisno, koristeći moju maštu ili vizije koje sam dobijala. Tako sam prestala ići u školu i počela crtati samostalno što me je usrećilo.
P: Što ste radili poslije toga?
O: Sa 16 godina sam se počela baviti manekenstvom i često sam putovala, a majka me je pratila na putovanjima. Naša putovanja vezana za manekenstvo su trajala oko dvije godine, ali su te dvije godine promijenile naše živote na bolje.
P: Možete li nam više reći o tome?
P: Tijekom tih putovanja moja majka je često bila depresivna. Nije imala nikakve vjere u Boga i cijelo vrijeme je tražila nešto što bi je učinilo sretnom. Moji crteži su činili da se osjeća bolje i pomogli joj da razvije vjeru u Boga, ali samo do određene mjere. Dok bi je tješila govoreći joj da Bog jako želi da ona živi, ona je osjećala da joj to ne govori Yoya nego netko drugi. Tada nisam bila svjesna da sam bila medijum za određene duhovne energije.
Tijekom jednog od naših putovanja došle smo u kontakt sa gospođom Sharon Clarke Sequeira koja je bila uključena u misiju širenja Duhovnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, pod vođstvom Spiritual Science Research Foundation (SSRF). Ona je zaslužna za aktivno uključivanje moje majke u duhovnu potragu. Odlazila je da je viđa skoro svakog dana i uključivala se u služenje Apsolutnoj Istini. U to vrijeme ja nisam bila zainteresirana za ono što je Sharon podučavala, ali sam djelovala kao medijum i crtala kako majka razgovara sa Sharon o Duhovnosti. Kasnije, moja znatiželja vezana za Duhovnost je narasla. Tada mi je mama rekla da ponavljam ime Boga prema vjeroispovijesti u kojoj sam rođena. Počela sam sa pojanjem Božijeg imena kad sam imala 18 godina i osjetivši posebnost tog čina još više sam se zainteresirala.
P: Što podrazumijevate kad kažete da ste “djelovali kao medij dok ste crtali”?
O: ‘Djelovati kao medij za vrijeme crtanja’ znači crtati pod utjecajem nekog entiteta. Kad si medij, taj entitet posjedne tvoj um, intelekt i tijelo. Ono što crtaš nije imaginacija koja nastaje kao rezultat naprezanja tvog intelekta nego nešto što nadilazi um i intelekt, a ipak je doživljeno kao vizija pod utjecajem entiteta.
P: Kako ste za vrijeme crtanja znali da li ste medij ili niste?
O: Kad god bi mi se javljale vizije kao mediju, lice bi mi se promijenilo i postalo blijedo. Disanje bi postalo drukčije, teže. Često nisam imala svijest o tome što sam crtala. Mama me je često morala pitati što sam htjela reći time što sam nacrtala. Nekako je uvijek znala nekoliko sekundi prije nego što bih ja počela crtati. Vizije su se uglavnom pojavljivale brzo i vrlo rijetko bi to bilo polako. Vizije su bile velike kao ekran televizora. Vizije koje sam ja vidjela su uglavnom bile u božanskim bojama; bojama koje inače nikada ne vidimo. Imala sam vizije koje su se odnosile na prošlost i na budućnost, a neke su dolazile kroz snove. Kad god bih imala viziju osjećala sam se dobro, osjećala sam puno energije u sebi i bila sam sretna. Poželila bih vidjeti još više i to me je činilo radoznalom. Vidjela bih samo glavnu viziju dok su ostale stvari izgledale nejasno.
Kao medij sam mogla i crtati i govoriti. Moj glas bi postajao vrlo jasan i osjetila bih teškoće u disanju. Budući da sam govorila jako brzo, kasnije se nisam mogla sjetiti što sam govorila.
Kad bi sve prošlo, osjećala sam se iscrpljeno i kao da padam. Lice bi mi postajalo jako blijedo i nisam imala snage ni pričati. Osjećala sam i veliku žeđ.
Reći ću vam i kakve su bile primjedbe drugih tragatelja kad sam govorila kao medij. Kad sam djelovala kao medij, moj stav bi se promijenio, glas bi postao jasan, prilično autoritativan i zvučao bi kao muški glas. Tragatelji bi osjećali jaku energiju kako zrači iz mene i primjetili da je izraz mog lica odražavao napetost kao da se duboko koncentriram. Disanje mi je bilo teško. Iako mi je glas bio jako glasan, niko ne bi ništa razumio jer se potpuno mijenjao.
Sve ovo se ne događa za vrijeme normalne vizualizacije kod umjetnika.
P: Za što se koriste slike koje crtate kao medij?
O: Prije nekoliko godina, Njegova Svetost Dr. Athavale je rekao da je u zemljama izvan Indije jedini način da se stekne viši stupanj znanja kroz djelovanje medija i zbog toga je to tamo i značajno. U Indiji, gdje postoji nekoliko Svetaca najvišeg stupnja koji doživljavaju Blaženstvo, medijima se ne pridaje nikakva važnost. On je rekao da nakon što netko ostvari duhovni napredak više nema potrebe da vidi vizije prošlosti ili budućnosti jer gubi zainteresiranost za vizije koje ne pomažu u spoznavanju Boga.
P: Znači ukratko, vi smatrate da vam je crtanje vizija pomoglo u duhovnom napretku?
O: Da. To je moje služenje Bogu. SSRF je u svojoj biti istraživačka organizacija kao što joj i ime govori. Tijekom jedne od mojih posjeta Njegovoj Svetosti Dr. Athavaleu, On mi je objasnio kako mogu koristiti moj talent za crtanje za širenje Duhovnosti, tako da ljudi mogu iskusiti božanski osjećaj kad vide moje crteže. On je dalje objasnio da dok crtam slike Isusa Krista i Blažene Marije ne očekujem da će Oni sjediti ispred mene kao modeli nego da ih moram osjetiti iznutra. Da bih mogla doživjeti Isusa Krista moram ponavljati Njegovo Ime. Kako moje pojanje biva bolje, Oni će se materijalizirati preda mnom sve više i na kraju će se pojaviti ispred mene. Tada Bog neće biti apstraktna forma kao neke zrake i slično, nego ću umjesto toga moći vizualizirati manifestaciju samog Boga Isusa, koju ću moći nacrtati. Crteži će prenijeti duhovno iskustvo te vizije na ljude koji ih vide.
P: Kako se pripremate za crtanje?
O: Nema nikakvih priprema. Ja doživljavam suptilne stvari u budnom stanju tj. bez ulaženja u stanje meditacije i to svjesno tj. mogu doživjeti viziju koju želim vidjeti. Nekoliko tragatelja koji su umjetnici i mogu doživjeti suptilne vizije, vide ih samo djelić sekunde i poslije ih ne mogu nacrtati. Zahvaljujući fotografskom pamćenju ja mogu nacrtati događaj nakon što vizija prestane.
P: Koje sve stvari vidite?
O: Ima jako puno različitih stvari. Vidim anđele, božanstva pa čak i nemanifestirani oblik Svetaca i Boga i njihove nadprirodne moći. Imam vizije prošlosti i budućnosti. Mogu vidjeti ometajuće energije kao što su duhovi (demoni, vragovi, negativne energije) kako ometaju neku osobu ili kako borave u prostoru. Od svibnja 2001. godine, mogu doživjeti nemanifestirani oblik Boga tj. Boga u obliku božanske energije.
P: Upravo ste rekli da je suptilno crtanje vaš način služenja Istini?
O: Njegova Svetost Dr. Athavale je objasnio moj način samoizražavanja na sljedeći način – dok drugi izražavaju svoja duhovna iskustva riječima, ja ih izražavam slikama. Ja govorim kroz moje slike; to je moj način komuniciranja. Služenje Apsolutnoj Istini (na bilo koji način) je samo jedan od aspekata duhovne prakse.
Primjeri nekih od suptilnih slika koje je nacrtala Yoya
P: Kako vam je pomoglo da duhovno napredujete?
Voljela bih odgovoriti na vaše pitanje sveobuhvatnije. Kazat ću vam kako se moj život promijenio nakon što sam počela prakticirati Duhovnost od 1998. godine. Njegova Svetost Dr. Athavale mi je rekao da će se moj sluh poboljšati za 30% obavljanjem duhovne prakse. Moj govor je bio prilično nerazgovjetan. Nekolicina koja je mogla razumjeti što govorim je to činila uz puno koncentracije i to tek nakon što bih ponovila rečenicu nekoliko puta. Prije moje posjete Indiji moj govor se malo popravio. Kad sam posjetila Indiju u prosincu 1999. godine, počela sam sa ponavljanjem po 6 obrtaja krunice ’Sri Gurudev Data’ i ’Isuse Gospodine’.
Postupno su mi se još popravili i sluh i govor. Govor mi se značajno popravio u toku 2000. i 2001. godine. Razumljiv je svima bez velikog napora. Ovo poboljšanje se desilo bez ikakve terapije od strane liječnika. Godine 1999. vidjela sam viziju mog vjenčanja sa Cyriaqueom, kolegom manekenom koga sam srela 1998. godine. On je imao puno razumijevanja za moju potragu za apsolutnom Istinom i cijelim srcem je podržavao sve što sam radila u tom smjeru. Uz pojanje je čak i on otkrio da puno problema može biti nadvladano. Danas je i on tragatelj.
U lipnju 2001. godine otišla sam se pokloniti Svecu iz Bombaja u Indiji, Njegovoj Svetosti Joshibabi koji je dostigao najviši nivo Puta uklanjanja ometajućih energija. On mi je dao terapiju za unapređivanje sluha. Terapija je duhovna i van je poimanja intelekta. To je ritual gdje se žličica zagorjelog jaggery (vrst indijskog slatkiša) razmaže na priručnu školsku pločicu i potom poliže. Njegova Svetost Joshibaba je izveo ritual suptilno i blagoslovio pločicu prije nego što mi ju je dao. Nakon nastavljanja ove terapije moj govor se popravio za još 30 %.
P: Koji savjet biste dali našim čitateljima koji su u potrazi za srećom?
O: Blaženstvo je božanski kvalitet. Kao što se slatkoća šećera može osjetiti tek kad ga probamo, Blaženstvo se može dosegnuti samo spoznavanjem Boga. Pokušajte Ga osjetiti ako Ga ne možete vidjeti. Predajte Mu se. To će probuditi vašu duhovnu emociju. Ako to radite redovno, sigurno ćete iskusiti Boga.