Gđa. Shourya Mehta je po zanimanju arhitekt, a kao dio svoje duhovne prakse, asistirala  je u pripremi  arhitektonskih planova za duhovni istraživački centar u državi Goa, India. Također je pomagala u nadziranju izgradnje. Dok je izgradnja istraživačkog centra bila u tijeku, Shouryain sin Yaduveer, tada star tek godinu dana, počeo je imati probleme sa spavanjem. Budio se približno osam-deset puta u noći. Bebina nesanica (spavanje na mahove) ju je iscrpljivala i Shouryai je bilo teško odlaziti na gradilište i raditi Satsevu cijeli dan. U početku je posjećivala razne pedijatrijske web stranice u potrazi za rješenjem problema bebine nesanice. Usporedo s tim, razgovarala je s mnogim iskusnim majkama. Primjenila je sve mjere koje su joj preporučene za nesanicu, no ništa nije djelovalo.

Kroz sve to vrijeme, je također uključila i mjere duhovnog iscjeljivanja. Na primjer, neke od mjera duhovnog iscjeljivanja uključuju mirisne štapiće naročito namjenjene za duhovno iscjeljivanje, stavljanje traka od papira sa ispisanim Božjim imenom oko Yaduveerove kolijevke, itd, no besane noći nisu prestale. Mnoge druge majke su joj rekle, da se ta situacija može nastaviti do njegove treće godine. S vremenom se Shourya pomirila sa načinom djetetova spavanja, kao posve prirodnim te se mentalno pripremila na činjenicu da će ova situacija potrajati još mnogo mjeseci.

Napokon, nakon sedam do osam mjeseci,  Shourya  je spomenula poteškoće sa spavanjem Gđi Anjali Gadgil, tragateljici iz duhovnog istraživačkog tima. Gđa Anjali Gadgil je odmah rekla Shouryai, da vidi suptilni crni omotač negativne energije oko Yaduveerove glave. Preporučila joj je da  pospe Sveti pepeo (Vibhuti) oko  njegove glave prije spavanja.

Shourya prepričava, “Taj isti dan, kako mi je i savjetovano, posula sam Sveti pepeo na Yaduveerovu glavu prije no što sam ga stavila na spavanje. Yaduveer je prospavao noć bez buđenja. Prvi put u mnogo mjeseci i ja sam mogla spavati cijelu noć. Ponavljanjem mjera duhovnog  iscjeljivanja za nesanicu, moj sin je spavao noću, bez buđenja. Ovo iskustvo mi je uistinu osvijestilo značaj mjera duhovnog iscjeljivanja.”