Definicija duhovne prakse

Fundacija za istraživanje duhovne znanosti (SSRF) definira duhovnu praksu kao iskreni i istiniti svakodnevni trud da se izgrade i razviju božanske kvalitete i postigne trajna sreća ili Blaženstvo.

Na drugi način, duhovna praksa se definira kao naše osobno putovanje prema unutra, izvan naših pet čula, uma i intelekta, da doživimo Dušu (Boga) u svakom od nas. Jedna od Božjih kvaliteta je neprestano Blaženstvo, stoga ulaženjem u dušu mi također doživljavamo Blaženstvo. 

Kako bismo duhovnom praksom postigli brz duhovni rast ona treba biti:

• Usklađena sa šest osnovnih principa duhovne prakse

• Obavljati je uz stalno postepeno povećavanje kvaliteta i kvantiteta