1. Uvod

Kada sam imala oko pet godina, običavala sam ležati u krevetu i pitati se zašto sam se rodila, zašto su moji roditelji takvi kakvi jesu i zašto nisam rođena u drugačijoj obitelji. Pitala sam se što sam bila prije rođenja i zamišljala sam kako će izgledati moja budućnost. Međutim, odgovor na takve misli nisam uspjela pronaći.
Zapravo, nikada nisam vjerovala u Boga, niti sam slijedila neku religiju. U svojem umu imala sam lošu sliku o Bogu. Djeca u vrtiću i u školi rekla su mi da je Bog stari čovjek sa dugom sijedom bradom koji sjedi na nebu i vlada svijetom. Jednostavno nisam htjela u to povjerovati. Na televiziji sam vidjela kako mnogi ljudi ubijaju jedni druge u ratovima i borbama zbog različitih religijskih vjerovanja. Mislila sam da je Bog vrlo surov, jer se toliki ljudi bore između sebe zbog njega i ubijaju i muče jedni druge. Ali imala sam snažan osjećaj da postoji nešto izvan mojeg razumijevanja – neka vrsta sile koja je stvorila naš svijet. Kroz prirodu, životinje i biljke osjećala sam se povezano s tom vrstom sile. Kada ljudi ne bi postupali pravilno s okolinom ili bi mučili životinje ili druga živa bića, osjećala bih tugu.

2. Teenagerske godine

U 2008, u dobi od 12 godina, moji su roditelji imali bračne probleme. Otac je patio od mentalne bolesti, nešto sa čime je bilo jako teško nositi se i razumjeti. U to vrijeme, mama nas je pokušala zaštititi najviše što je mogla i trudila se na sve moguće načine održati obitelj zajedno. Međutim, nitko od nas se nije osjećao dobro i obitelj je izgledala razdvojeno. Izbjegavala sam ići ravno kući poslije škole i radije sam se nalazila s prijateljima i dolazila kući tek navečer. Nisam se osjećala ugodno kod kuće, niti u sebi, kao da sam bila odvojena od prave sebe.
Sa 13 godina, uspoređivala sam se s drugim djevojkama i počela osjećati loše zbog same sebe. U umu su mi se javljale misli da sam ružna i previše debela. Tako sam započela s dijetom i nakon jedan do dva mjeseca prijatelji i obitelj spomenuli su kako imam bolju figuru i počeli cijeniti gubitak moje težine. Izgubila sam dva do tri kg, ali nisam prestala sa dijetom iako sam mislila da imam normalnu težinu. Željela sam biti još ljepša i cjenjenija kod ljudi. Da bi motivirala sebe u daljnjem gubitku težine, gledala sam modne časopise i pretraživala internet na temu kako izgubiti težinu. Pokušala sam smanjiti količinu hrane, jela sam i brojala kalorije koje sam unosila tijekom dana. Nekako je to postalo sve ekstremnije i nisam mogla prestati s dijetom, iako sam u to vrijeme bila potpuno vitka. Razvila sam anoreksiju.

3. Sklonost ka anoreksiji

Zbog anoreksije sam se svaki dan prisiljavala jesti manje nego prethodnog dana i uskoro sam smanjila količinu hrane na oko 200-300 kalorija po danu. Moja vitalna, kao i mentalna energija su se smanjile, a moj je um bio bombardiran različitim mislima o izgledu, kako postati mršavija, kao i mislima bijesa i mržnje prema sebi i drugima. Živjela sam u svojem svijetu i moja percepcija stvari bila je potpuno iskrivljena. Kako sam bila ispod normalne težine zbog anoreksije, obitelj i prijatelji rekli su mi da izgledam bolesno i nezdravo i savjetovali me da prestanem s dijetom i gubljenjem težine. Ljutila sam se i mislila da su ljubomorni na mene, jer sam uspjela izgubiti tako puno težine radeći naporno i prisiljavajući sebe da jedem manje i kako oni to jednostavno ne bi izdržali. (Komentar urednika: Misli kako je potrebno biti izuzetno mršav i po svaku cijenu izgubiti težinu, obično su potaknute od strane negativnih energija. Lijek za to je obavljanje duhovne prakse u skladu sa šest osnovnih principa duhovnosti). Počela sam kritizirati druge kada god bi jeli i osjećala sam se odvratno gledajući bila kakvu hranu. Zbog obiteljskih problema rijetko smo imali zajedničke obroke kao obitelj i kad god je to bio slučaj, zbog anoreksije sam jela vrlo malo da pokažem roditeljima kako malo jedem i koliko sam disciplinirana. Htjela sam imati potpunu kontrolu nad dijetom. Mama je bila zabrinuta zbog anoreksije koju sam razvila i pokušala me nagovoriti na liječenje, no tada bih postala emotivna i bijesna i vikala bih na nju, govorila da ja mogu jesti što god želim, to je moje tijelo i mogu ga tretirati kako ja hoću. Mrzila sam svoje tijelo i željela sam sebe povrijediti što je više moguće.
U to sam vrijeme počela dobivati suicidne misli i imala sam utisak da sam jako loša kćerka svojim roditeljima, jer sam im prouzročila puno problema. Nekako sam htjela pobjeći iz svojeg života.

4. Traženje pažnje

Tražila sam pažnju sa svojom mršavom anoreksičnom figurom i mislila da će me drugi nagraditi, jer sam uspijevala biti mršava. Tako sam počela nositi odjeću koja otkriva, kao što su kratke suknje i uske majice. Ali u isto vrijeme sramila sam se svojeg tijela i doživljavala sebe kao predebelu. U razdoblju između 13-14 godine počela sam izlaziti i piti alkohol. Roditelji nisu znali ništa o tome, jer sam im govorila da spavam kod prijateljice. Ponašala sam se drugačije u odnosu na svoje uobičajeno stanje, također sam i pričala na drugačiji način.
Tijekom tog razdoblja mama me je odvela u bolnicu jer sam bolovala od natečenog trbuha i više dana nisam mogla ići u toalet. Također sam osjećala jaku hladnoću, tresla sam se i cijelo me je tijelo boljelo. Liječnici su mi savjetovali odlazak na terapiju kako bih se izliječila od anoreksije. Potrudili su se da postanem svjesna lošeg stanja u kakvom sam se zatekla. Međutim, ja stvarno nisam željela nikakvu terapiju, pa sam obećala da ću jesti više i prihvatiti maminu podršku i pomoć. Nakon toga mama me je prisiljavala na jelo i jednom, sjedeći za stolom, počela sam jako jecati, osjećajući se užasno jedući količinu hrane koju mi je servirala.
Nakon nekog vremena dobila sam ponovo na težini, ali sam i dalje imala osjećaj krivice. Moje navike u prehrani još uvijek nisu bile normalne.  Brojala sam i dalje svoje dnevne kalorije i mjerila se najmanje jednom dnevno, jer sam imala ogroman strah od dobivanja težine i da ne postanem debela. Međutim, moji prijatelji i obitelj višu nisu komentirali kako sam previše mršava.

5. Skrivanje problema s anoreksijom i ovisnost o kupovini

U razdoblju između 14 i 15 godine obiteljska situacija se pogoršala i roditelji su se razveli. Mentalna bolest oca također je napredovala i nisam ga vidjela oko godinu dana. Ponovo sam dobivala mnogo negativnih misli o sebi i krivila se za njihov razvod, željela sam se kazniti, pa sam počela opet jesti manje. Apetit se također smanjio. U to sam vrijeme jela manje nego ranije. Količina hrane se smanjila na samo jednu jabuku dnevno, a moja težina na 36 kg, što je bilo 15 kg manje od moje prijašnje uobičajene težine. Osjećala sam krivicu uzimajući obrok, krila sam se u svojoj sobi dok jedem i kada god bi me mama došla vidjeti, sakrila bih komad voća iza leđa. Mislila sam da ne zaslužujem uopće jesti i da trebam patiti.
Povećalo mi se zanimanje za modu i uspoređivala sam sebe s modelima na pisti, htjela sam biti mršava i da mi kosti budu vidljive. Navika za kupovanjem odjeće također se povećala, pa sam kupovala dva do tri puta tjedno u bilo koje doba. Novac koji mi je majka dala za hranu, trošila sam na kupovinu nove haljine. (Komentar urednika: nekontroliranu tendenciju ka kupovanju također potiču negativne energije.).

6. Upoznavanje sa SSRF-om

Moje zdravlje bilo je jako narušeno i osjećala sam se slabo, ponekad toliko slabo da sam jedva i hodala. Počela sam dobivati osip po koži, imala sam suhu kožu i plave usne. Mama je bila zabrinuta za moje zdravlje i kontaktirala je oca koji me je ranije vodio različitim liječnicima zbog zdravstvenih problema. Kada me je nakon dosta vremena vidio bio je potresen i želio mi je pomoći da izađem iz tog stanja. Razgovarali smo o svemu što se dogodilo u posljednjih nekoliko godina, o životu i njegovoj svrsi i razgovarajući s njim osjećala sam se jako dobro. Nekako me uspio nagovoriti da jedem, ali nisam bila u stanju jesti puno i dobivati na težini. Nakon nekoliko tjedana, rekao mi je da se upoznao s jednom organizacijom, bio je to SSRF. Spomenuo je kako mu je to pomoglo da se osjeća bolje, ali ja sam prema tome bila skeptična. Puno puta sam ga  li SSRF ima veze s Bogom, no otac me je smirivao govoreći da to nema veze s Bogom, samo sa samim sobom i nalaženju puta do pravoga sebe.
Moj je otac u to je vrijeme radio satsevu prevođenja članaka s engleskog na njemački. Budući da njemački nije njegov materinji jezik, pitao bi me za pomoć u prevođenju nekih rečenica. Bila sam sretna i osjećala sam veliku radost prevodeći članke sa SSRF-ove internet stranice, pa sam ga pitala da li mogu prevoditi više članaka. Tada sam postala svjesna da je SSRF definitivno povezan s Bogom, ali je ovaj Bog drugačiji od onoga o kojem sam slušala kao malo dijete. Ovaj Bog je bio predivan i nimalo surov, on je bio u prirodi i u majci Zemlji.

7. Početak duhovne prakse

Uskoro me je otac predstavio tragateljima SSRF-a i ja sam također počela raditi satsevu prevođenja i korekcije članaka s engleskog na njemački jezik. Počela sam pojati Božje Ime i pohađati satsange.
Jedne sam noći bila jako bolesna i probudila sam oca da ga obavijestim o svojem stanju. Plakala sam, ležala na podu i trpjela jake bolove u tijelu. Zamolila sam ga da zove hitnu pomoć, jer više nisam mogla podnijeti bol. Međutim, ostao je potpuno smiren, rekao mi da opet legnem i da će se on pobrinuti za mene. Donio mi je čašu vode, mahao je sa mirisnim štapićem SSRF-a oko mene, zapalio nešto kamfora i stavio mi po cijelom tijelu slike Božanstava koje su predstavljale različite principe Boga. Zaspala sam i nakon samo tri sata osjećala sam se vrlo svježe i lagano. Sva bol iz tijela je nestala. Nisam mogla sebi objasniti ovaj događaj i bila sam uvjerena da me je samo viša sila poput Boga mogla sačuvati od tolikoga bola. Od tada je moja vjera u Boga porasla i dobila sam jak osjećaj zahvalnosti prema Njemu. Nisam se željela prestati moliti Njemu, pojati Njegovo ime i raditi satsevu. Radoznalost da iskusim Boga je porasla.
Počela sam jesti normalno i misli o tijelu i modi su se u velikoj mjeri smanjile. Ubrzo sam poklonila mnogo svoje odjeće, s obzirom da je većina bila crna i tamasik prirode. Tragatelji su me također savjetovali da ne nosim odjeću koja otkriva i na koji način vezati svoju kosu. Nakon što sam poslušala njihove prijedloge osjećala sam se sigurnijom hodajući ulicom. Ljudi nisu gledali u mene tako često niti su više davali komentare. Introvertnost uma također je porasla.

8. Posjet SSRF-ovom centru za istraživanje duhovne znanosti u Goi

Godine 2012. imala sam 16 godina i nakon sedam do osam mjeseci duhovne prakse, dobila sam mogućnost posjete SSRF-ovom centru za istraživanje duhovne znanosti u Goi u Indiji. U to vrijeme Bog mi je dao slijedeće iskustvo: Kada je avion skoro sletio u Indiju počela sam plakati, a da nisam znala zbog čega. Plakala sam 30 minuta. Na nebu sam vidjela sva Božanstva i Božje principe kako me dočekuju i iznad svega pojavio se Shree Krushna (univerzalno vrhunsko Božanstvo) i pozdravio me. Rekao je: “Dobrodošla kući Lara, sada će se sve promijeniti na bolje, ne trebaš brinuti, sada si sigurna.“ Osjećala sam da sam se vratila kući. Vidjela sam odozgo grad Mumbai i bila sam šokirana. Plakala sam još više i pitala sam Boga, gdje sam bila sve ove godine? Što se događalo? Kako se Mumbai promijenio u tako veliki grad? Onda sam vidjela sebe prije 1000 godina u Indiji kako radim duhovnu praksu. Ali nekako mi je bilo jasno da sam počinila mnoge grijehe zbog čega je moja duhovna razina opala i ja sam ponovno rođena kako bih nastavila duhovnu praksu. (To je osjećaj koji mi je Bog dao).
Moj boravak u SSRF-ovom centru za istraživanje duhovne znanosti dao mi je mnogo inspiracija i motivaciju za nastavak duhovne prakse. Puno puta sam iskusila važnost duhovne prakse i kako mi jedino duhovna praksa i povezanost sa Bogom može dati Blaženstvo i izvesti me iz patnje. Još uvijek sam ponekad dobivala suicidalne misli i padala u depresiju. U takvim trenucima iskreno sam se molila Bogu i osjetila bih Njegovo prisustvo pokraj sebe. U ovakvim situacijama osjećala sam da mi je Bog najbolji prijatelj, kao i moji mama i otac. Osjećala sam da sam malo dijete koje je bez Boga bespomoćno.

9. Svijest o postojanju negativnog entiteta u sebi

Tijekom moje druge posjete SSRF-ovom centru za istraživanje duhovne znanosti, negativna energija u meni, mantrik, počeo se nasilno manifestirati. Tada sam shvatila koliko je ustvari imao utjecaja na moj dosadašnji život i ponašanje, jer sam dobivala intenzivne seksualne misli, misli da se tijekom manifestacija svučem i pustim kosu. Identične misli imala sam nekoliko godina ranije. Mantrik u meni pokušavao me povrijediti udarajući mojom glavom o pod i zidove ili pokušavajući me zadaviti. Ipak, u tim trenucima intenzivnije sam osjećala prisustvo Boga i uvijek bi me iz takvih stanja izvukao sigurnu i neozlijeđenu. Nakon manifestacija uglavnom bih se osjećala bolje i lakše, kao da je mantrik izgubio energiju i snagu zbog duhovne čistoće SSRF-ovog centra za istraživanje duhovne znanosti. Tragatelji su mi dosta pomagali i radili duhovno iscjeljivanje na meni.
Kao duhovni tretman iscjeljivanja u SSRF-u sam dobila savjet da sjedim pet do šest sati dnevno i radim pojanje. Također sam dobila priliku da radim satsevu izrade slika za SSRF-ovu internetsku stranicu. Seva mi je puno pomogla da prevladam misli tako što je okupirala moj um i davala mi osjećaj Blaženstva i povezanosti s Bogom.
Radila sam autosugestiju koju su mi dali tragatelji SSRF-a kako bih postala svjesna misli koje sam dobivala od mantrika. Budući da je cilj mantrika bio da sprečava moju duhovnu praksu i duhovno liječenje, za mene je bilo vrlo korisno razlikovati njegove misli od svojih. Onog trenutka kada bih zanemarila njegove misli njegova kontrola nada mnom bi se smanjila.

10. Sadašnje stanje

Božjom milošću osjećam da se utjecaj negativne energije na mene smanjio. Duhovna praksa i duhovno liječenje stvarno funkcioniraju. Dobivam manje negativnih misli o sebi i mogu više uživati u svakom trenutku. Postoji osjećaj da je Bog sa mnom svo vrijeme, iako to nisam u mogućnosti uvijek osjetiti. Moje navike u ishrani također su se promijenile na bolje i sada osjećam da  tijelo, koje mi je Bog dao, trebam njegovati dobrom i zdravom hranom umjesto da mu nanosim štetu.
Još uvijek se ponekad osjećam previše debela (iako u stvarnosti nemam prekomjernu težinu), no onda pričam sa drugim tragateljima i oni mi pomažu izaći iz takvog stanja uma. Zapravo, Bog mi je pokazao da čak i kada sam bila mršava i mislila kako izgledam ljepše, nisam bila nimalo sretnija. Nekakav iluzorni komfor koji sam dobila gubitkom težine i sa mnogo moderne odjeće, nije se mogao usporediti sa Blaženstvom koje sam dobivala radeći duhovnu praksu. Ponekad tijekom satsanga ili dok sam radila sevu, Bog mi je davao iskustvo gubljenja svijesti o tijelu, što ja ne mogu objasniti niti razumjeti na pravi način, ali u takvom stanju osjećam se jako lijepo. Osjećam se lijepo jer je Bog sa mnom i osjećam da je u Njegovom prisustvu sve lijepo.
Zahvaljujem se milijun puta Bogu što me je doveo na ovaj put i što me je oslobodio patnje i uklonio ometanje. Samo zbog Božje milosti uspjela sam prilično brzo izaći iz stanja anoreksije i sada mogu redovito raditi duhovnu praksu i doživjeti Blaženstvo.

– Gđica Lara Muller, Beč, Austria, EU (alias–pod drugim imenom kako bi se zaštitila privatnost tragatelja)