Sadržaj
- 1. Uvod u studiju slučaja prejedanja
- 2. Pratikova navika prejedenja
- 3. Dijagnoza suptilnog odjela SSRF-a Pratikove navike prejedanja
- 4. Predloženi tretman SSRF-a za Pratikovo prejedanje
- 5. Koji je duhovni uzok prejedanja? Kako netko putem intelekta može znati da je uzrok prejedanja duhovni?
- 6. Što se može učiniti da se smanji prejedanje ako je uzrok duhovni?
1. Uvod u studiju slučaja prejedanja
Ovo je studija slučaja o tinejdžeru kod koga se razvilo kompulzivno prejedanje. Osobe s kompulzivnim prejedanjem jedu nekontrolirano čak i kada nisu fizički gladni. Provode previše vremena razmišljajući o hrani i jedući je. Kompulzivno prejedanje obično dovodi do povećanja težine i pretilosti, ali ne prejedaju se svi ljudi koji su pretili. Također, nisu svi prejedači gojazni.
U srpnju 2003.g. s trinaest godina, Pratikove navike jedenja su se primjetno počele mijenjati unutar mjesec dana. Količina hrane koju je uzimao dramatično se povećavala i nastavljao je jesti tijekom dana. Nakon obilnog obroka tražio bi još hrane. U početku je jeo normalno za svoje godine, ali sada je to bilo više nego duplo od normalne količine. Ponekad bi čak i tijekom noći ustajao jesti. U početku, su se njegova mama i baka brinule zbog ove iznenadne promjene, a ostatak obitelji je to uveliko ignorirao jer su to pripisivali činjenici da je on tinejdžer koji raste.
Pratikova baka mu je pokušavala s ljubavlju, a ponekad i strogo objasniti o njegovoj navici prejedenja. Tijekom brojnih prilika pokušala ga je disciplinirati da jede one količine koje su srazmjerne njegovim godinama. Pokušao je iskreno poslušati, ali bi se na kraju predao svojoj želji. Jednom je rekao, “Ne mogu zaustaviti prejedanje, čak iako znam da to nije u redu. Čim vidim ili pomislim na hranu ne mogu se kontrolirati.” Njegova mama je dala sve od sebe da smanji njegovu naviku prejedanja urazumljujući ga. Kako su svi pokušaji da ga urazumi propali, konačno je odlučila skrivati hranu od njega.
Kako je vrijeme prolazilo cijeloj obitelji postalo je jasno da njegovo uzimanje hrane nije normalno. Unatoč uznemirenju kada bi čuo da drugi pričaju o njegovom prejedanju, nije se mogao kontrolirati. Tada je počeo jesti krišom. Ovo je još više uznemirilo njegovu majku i baku i osjećale su se bespomoćno u svladavanju Pratikovog problema. Tijekom jedne godine, Pratik se je udebljao oko 12 kg.
Još jedna stvar koja se promijenila jest, da je na početku Pratik sjedio i radio pojanje Božjeg Imena, ali kako se pojavila navika prejedenja, prestao je raditi ikakvu duhovnu praksu.
Oko godinu dana od njegove kompulzivne navike prejedanja, u posjetu im je stigla Pratikova tetka. Njegova tetka Gđa. Maya Patil je dio SSRF-ovog odjela za suptilnu percepciju. Kada je vidjela Pratikovu neprestanu potrebu za hranom shvatila je kako nešto nije u redu. Nakon suptilnog čitanja, posavjetovala je Pratikovu majku da je problem duhovne prirode. Preminuli predak njihove obitelji bio je uzrok tog problema.
Pogledajte točku pet koja objašnjava ovaj duhovni uzrok detaljnije. Također pogledajte naše predavanje o tome ‘Što je duhovno istraživanje’.
4. Predloženi tretman SSRF-a za Pratikovo prejedanje
Kada je učinjeno suptilno čitanje bilo je jasno da konzumirannu hranu zapravo nije on iskorištavao. Dan mu je savjet da radi sljedeću molitvu.
“Molim te neka konzumiram samo hranu prema Pratikovoj želji i potrebi. Neka me niti jedan duh ne koristi kao medij za zadovoljenje svojih želja za hranom.”
Zajedno s ovim, rečeno mu je da nastavi svoju duhovnu praksu Pojanja Božjeg Imena. Pratik je ovo iskreno primijenio s trenutnim učinkom. Već tog popodneva navika prejedenja se smanjila za 50%. U iduća dva dana, došlo je do daljnjeg smanjivanja za 30%. Po prvi put tijekom mnogo mjeseci Pratik se osjećao sit nakon obroka i njegova potreba za hranom se smanjila. U tijeku četiri dana njegovo abnormalno prejedanje se potpuno zaustavilo.
5. Koji je duhovni uzok prejedanja? Kako netko putem intelekta može znati da je uzrok prejedanja duhovni?
Duhovno istraživanje o uzroku kompulzivnog prejedanja i ovisnosti hranom s vremena na vrijeme pokazuje sljedeće:
U odsutnosti pristupa suptilnom znanju, možemo sigurno zaključiti da je uzrok prejedanja najvjerojatnije duhovni, ako fizički i psihološki uzroci otpadnu. Kada duh ili preminuli predak počne jesti preko osobe koju je zaposjeo, osoba može postati proždrljiva.
Treba imati sljedeće na umu:
- Naviku prejedanja koja može početi iz fizičkih ili psiholoških uzroka preci ili duhovi mogu dobro iskoristiti za svoju dobrobit. Tako da na kraju to postaje problem s duhovnim uzrokom.
- Također, čak i ako navika prejedanja može nastati uslijed duhovnog uzroka, fizički ili psihološki čimbenici također mogu biti prisutni. Primjerice, osoba može biti zaposjednuta preminulim pretkom koji koristi svoj računu uzimanja-davanja s nasljednikom da zadovolji svoju žudnju za hranom. Kako god, zaposjednuta osoba može imati tumor na mozgu ili može biti depresivna, što su čimbenici koji uzrokuju kompulzivno prejedanje. Depresija može postojati i prije prejedanja, ili se može pojaviti zbog frustracije uslijed nemogućnosti da se prejedanje suzbije, ili zbog stresa izazvanog time što ljudi pričaju o nečijem prejedanju ili posljedičnoj pretilosti.
- Ponekad duhovni uzrok, kao zaposjednutost preminulim pretkom može se dogoditi kroz fizički ili psihološki uzrok. Primjerice, preminuli predak koji želi dostići konačni cilj ispunjenja želja za jedenjem kroz svog nasljednika na ravni Zemlje, može početi tako što će osobu učiniti depresivnom. Kasnije, preminuli predak koristi depresiju da potakne prejedanje. Ovo se radi sa ciljem da se osoba ili članovi obitelji ne shvate da se događa nešto neobično.
Ukoliko osoba nije svjesna ovih prijelaza, nema znanje o duhovnoj dimenziji i aktivirano šesto čulo, može se lako postaviti pogrešna dijagnoza da je problem fizičke ili psihološke prirode.
Većinom vremena, promjena u navikama ishrane je postupna jer duh ne želi privući pažnju. Također se može desiti i iznenadna promjena u navikama ishrane. Ako osoba koja voli nezačinjenu hranu iznenada promijeni navike ishrane i osjeti želju za začinjenom hranom, to može biti dobar dokaz da je uzrok ove promjene duhovne prirode. Vrlo često čak i osoba koja je ljubitelj hrane može biti povremeno iskorištena od strane duha ili preminulog pretka.
5.1 Zašto se neki zaposjednuti ljudi ne ugoje usprkos prejedanju?
U nekim slučajevima se zaposjednuti ljudi ne udebljaju usprkos prejedanju. Pratik se udebljao. Ako duh korist Apsolutni element Zemlje i Kozmički element Vode da jede hranu kroz osobu, generalno to povećava težinu osobe. Zaposjedajući entitet više razine može također koristiti element Apsolutne Vatre da jede hranu kroz osobu i tada se osoba usprkos prejedanju ne deblja. Zaposjedajući entitet više razine može korisitit element Apsolutne Zemlje ili element Aposlutne Vode ako želi zaposjesti osobu. Apsolutni kozmički elementi koji se koriste zavise od toga kako zaposjedajući entitet želi mučiti osobu koju zaposjeda.
6. Što se može učiniti da se smanji prejedanje ako je uzrok duhovni?
Mjere duhovnog iscjeljivanja su jedini način da se smanji prejedanje gdje je uzrok duhovne prirode. Ako se sumnja na duhovni uzrok, onda se mogu primjeniti sljedeće mjere duhovnog iscjeljivanja:
- Primjena Svetog pepela
- Prskanje Svete vode na svu hranu koju konzumiramo i na sebe, kao i pijenje Svete vode
- Čitanje specifične molitve da se smanji prejedanje kao što je Pratik radio.
- Trebalo bi započeti s pojanjem Božjeg Imena. Zajedno s ovim, preporučljivo je pojanje zaštitne pojalice za zaštitu od preminulih predaka.
Čak i ako na izgled prejedanje ima fizički i psihološki uzrok, ono ipak može nastati uslijed duhovnog uzroka. Najbolje je primijeniti sve tretmane na fizičkoj i psihološkoj dimenziji zajedno s gore spomenutim duhovnim tretmanima.
Navedeno istraživanje ukazuje na značaj suptilnog znanja radi dobivanja točne i brze dijagnoze problema. U Pratikovom slučaju, da ga nije posjetila tetka s aktivnim šestim čulom i rekla mu da je problem bio duhovne prirode, proveo bi godine boreći se s problemom kompulzivnog jedenja i posjećivao bi medicinske i psihijatrijske ustanove, bez željenog rezultata. Ovo bi rezultiralo gubljenjem vremena, truda i novca, s ograničenjem i bez dobrobiti za njega. Slučaj također pokazuje značaj redovne duhovne prakse iz perspektive:
- Izoliranja od duhovnih problema ili ograničavanjem istih
- Davanja pristupa suptilnom znanju nama ili bar onima koji imaju suptilno znanje
- Pružanje pravovremenog i potpunog lijeka za problem ako je on zapravo izlječiv