Mehanizam djelovanja odluke ilustrirati ćemo sljedećim primjerom.
Pretpostavimo da energija uma ima 100 jedinica. Naš um je preplavljen mislima tijekom cijelog dana. Misli se prostiru na mnoge dimenzije naših života. Na primjer, možemo imati misli o određenom događaju u uredu ili obitelji, ili o tome što planiramo raditi za vikend, tj. misli kao što su: moram otići u ured, moram obaviti ovaj posao ili moram se naći s ovom osobom. Za svaku misao i njeno ispunjenje se potroši određena količina energije od onih 100 jedinica. Tijekom dana imamo mnogo misli, pa tako potrošimo veliku količinu energije.
Kako osoba započinje duhovnu praksu, impresija o njoj se formira u podsvjesnom umu. Molimo vas da pročitate sljedeće članke kako biste se bliže upoznali s ovom temom:
Sa povećanjem duhovne prakse, ova impresija se dalje osnažuje i pomoću metode defleksije (metoda skretanja) nepotrebne i nepoželjne misli se automatski smanjuju. Ovo dalje osnažuje duhovnu praksu i onda osoba počinje doživljavati duhovna iskustva da Bog brine o njenom životu. Tako se i anksioznost i osjećaj da „ja činim“ vezan za događaje u našem životu počinju proporcionalno smanjivati. Smanjenje osjećaja da u životu sve „ja činim“ vezano je za spoznaju da je Bog taj koji čini da se sve dogodi ili brine o svemu u našim životima kako mi intenziviramo naše služenje i žrtvovanje Njemu.
Kao rezultat na višoj duhovnoj razini, tj. preko 70%, osoba se kreće prema stanju bez misli. U ovom stanju bez misli ako osoba dobije jednu misao kao što je „neka se ovaj događaj dogodi“, svih se 100 jedinica energije usmjerava na tu misao ili odluku i ona biva transformirana u realnost. Ako je ta misao o Apsolutnoj istini (Sat) onda ne dolazi do utroška duhovne prakse. Sam Bog ispunjava tu misiju jer je to Njegova misija, tj. širenje Apsolutne istine.