U ovom članku razmatramo duhovnu definiciju ega.
Sadržaj
1. Duhovna definicija ega
Iz duhovne perspektive, ego (Aham) označava poimanje sebe kao različitog od drugih i Boga zbog identifikacije s fizičkim tijelom i impresijama (Sanskaars) u različitim centrima suptilnog tijela. Ukratko, ego vodi naš život na osnovu mišljenja da je naše postojanje ograničeno s naših pet čula, umom i intelektom i identificirajući se s njima do određene mjere.
Prema Duhovnoj znanosti, naše istinsko stanje postojanja je poistovjećivanje s Dušom ili Božjim principom u nama i održavanje te svijesti u svakodnevnom životu. Kako jedan isti Božji princip postoji u svima nama, iz duhovne perspektive u čitavoj Božjoj kreaciji je prisutno jedinstvo.
Međutim, ovisno od razine našeg ega, u različitoj mjeri se identificiramo s Božjim principom, tj. Dušom u nama. Ako je naš ego visok, manje se identificiramo s Dušom ili Božjim principom u nama.
2. Ego iz psihološke perspektive
Laičkim rječnikom ego se može definirati kao ponos na samog sebe. Misli kao što su: moje tijelo i um, moj intelekt, moj život, moje bogatstvo, moja žena i djeca, ja sam zaslužio biti sretan itd., dolaze samo iz ega.
Ego (Ahankaar), svijest o sebi (Ahambhaav), ponos, uobraženost i ‘ja-stvo’ su riječi koje su povezane s riječju ‘ego ili aham’, ali na psihološkom planu.
3. Suptilna slika osobe koja ima ego
Slijedi prikaz suptilne slike osobe koja ima ego. Nacrtao ju je tragatelj Fundacije za istraživanje duhovne znanosti (SSRF) s razvijenim šestim čulom, nadčulnom percepcijom ili ESP. Tamni omotač koji se vidi oko Duše je ego osobe. Kako je ego ove osobe visok, on se ne identificira s Dušom. Zbog ega se oko njega nakupio omotač crne energije. Isto tako, kad je ego visok, blokiran je dotok Božje milosti.
Omotač crne energije, zajedno s blokom u pristupu Božanskoj milosti, negativno utječe na život te osobe. O ovome ćemo više govoriti u članku „Gubici koje snosimo zbog ega“.